Koncertni report

Svemir u KSET-u na ponovljenom koncertu (Foto: Ivan Laić)
Svemir u KSET-u odsvirao do kraja

Filmska recenzija

The Eyes of My Mother
'The Eyes of My Mother' - istinski poremećen arthouse horror

Otvorenje festivala 32. izdanja festivala Druga godba u Ljubljani – Sto mu gromova, katedrala i skvotova

Prva večer festivala Druge godbe nije ostavila ravnodušnim nikoga, s koncertima francuske produkcije St. Germain kao i domaće nade, Katje Šulc, a ponajmanje famozne 'šire narodne mase'. No, može se reći da je prvu rundu ipak dobila – publika.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
St. Germain na 32. Drugoj godbi u Ljubljani (Foto: Urška Boljkovac)

St. Germain na 32. Drugoj godbi u Ljubljani (Foto: Urška Boljkovac)

Riječ ‘godba’ svakako je jedna od najljepših u slovenskom jeziku, neologizam koji povezuje cestu i akademiju, a često nosi i raznolika značenja, od ‘mood’ do ‘melody'; ‘Druga godba’ kao stalni epitet, u skladu s tzv. teorijom u kojoj velika slova na početku riječi nisu određena slučajem mjesta u rečenici, zapravo je poštapalica za ‘alternativu’. A kao takva je istoznačnica za renomirani ljubljanski festival svjetske glazbe koji postoji preko 30 godina i svoje je pontone (ili ‘lojtrice’) podmetao i pod prve europske korake imena bez kojih danas ne možemo ni zamisliti glazbu, recimo, jedne Cesarije Evore.

Nastao je iz potrebe studentskih i omladinskih inicijativa u vrijeme labuđeg pjeva SFRJ, nakon što je institucija Ljubljanskog jazz festivala koja će početkom srpnja postaviti već i 56. izdanje, postala samome sebi svrha. Kroz usko grlo, ‘maloga Berlina’, grada ustalasanog novim valom i međunarodnim koracima grupe Laibach, tražio se izlaz za ešalon alternativnih američkih i europskih glazbenika, kao i onih koji će na valu Pokreta nesvrstanih formirati žanr u usponu, tzv. world music.

St. Germain na 32. Drugoj godbi u Ljubljani (Foto: Urška Boljkovac)

St. Germain na 32. Drugoj godbi u Ljubljani (Foto: Urška Boljkovac)

Iz nemale klupske strukture rodio se festival za alternativce, za nemale apetite srednje klase koja će u godinama koje dolaze srkati eminetne originale s područja etno i folk-glazbe, nove urbane glazbe, fuzije etna s modernim glazbenim pristupima iz doslovno cigloga svijeta. Slovenska popevku, oberkreiner, pa čak ni pop i rock produkciju, van konteksta jezika nitko do danas nije doživljavao preozbiljno – ne hrle, uostalom, građevine Hrvatske svako malo na koncerte Helene Blagne, već Zorana Predina u Tvornicu, a vinilna izdanja bendova u rasponu od Buldožera do Miladojke Youneed smatraju se raritetima van svake kategorije… Tako će 1995. godine, Zavod Druga godba postati članom središnje međunarodne organizacije na području glazbi svijeta, Europe Forum of Worldwide Music Festivals – EFWMF, mreže od 43 festivala i 13 pridruženih članova savjeta u 20 evropskih država, koje uključuju široku paletu i najvišu kvalitetu europskih festivala svjetske glazbe.

St. Germain na 32. Drugoj godbi u Ljubljani (Foto: Urška Boljkovac)

St. Germain na 32. Drugoj godbi u Ljubljani (Foto: Urška Boljkovac)

A 32 godine poslije, jedna mondijalna banda, fusionethnai modernih glazbenih pristupa iz doslovno cijelog svijeta uz živu svirku s područja etno i folk-glazbe, nove urbane glazbe, može biti i Navaretteov St. Germain, kojeg smo iz fokusa zagrebačke klupske prošlosti, kluba Aquarius, skloni vrednovati iz jedne acid-jazzy ontondure. A, priču znamo. Nastupni album “Boulevard”– izdan prije evo, dvadeset godina – prodao se u preko milijun primjeraka, za pet godina krenuo je na Ameriku s “Tourist” i roknuo preko četiri milijuna širom svijeta. Purgeri koji su znojno rejvali imali su za aftere nešto i zeru komercijalnije od Mobyja, od čega cure s Filozofskog neće frktati ili okretati očima. Sveti flow bas-bubnja i semplirani vokali u pozadinu povučenog masterminda s antidotom frontmena u vidu šestorice instrumentalista sve jednog boljih od drugoga, te udaraljkašem i klavijaturistom na bokovima scene, koncept su posljednjeg ‘s/t’ albuma nadahnutog Afrikom.

St. Germain na 32. Drugoj godbi u Ljubljani (Foto: Urška Boljkovac)

St. Germain na 32. Drugoj godbi u Ljubljani (Foto: Urška Boljkovac)

Nastupivši kao blues-session koji je ovdašnje spektatorstvo mogao podsjetiti na svirke kakve je ZG Jazz Festival inscenirao u kinu SC, recimo, ili na ambijent Tvornice za zadnji koncert Morcheebe zaogrnut u atmosferu jednog after work partyja, male supkulture čiji su heroji nošeni štulićevskom maksimom da sviraju i da se opuste – u javnosti. Zapravo ništa posebno drugačije – ili, ne daj Bože, pretenciozno – u ova vremena kad se klubovi bore za lajkove nije ni potrebno od jedne ovakve post-kolonijalne reprezentacije sa ‘Santanom iz Sahela’ na gitari, uz tradicijske instrumente koru, balafon i doussan n’goni. Događanje na pozornici u dvorani Katedrala poznatoj po tome što ima i klimu, maksimalno podilazi publici i maltene nalikuje komentaru Branka Gavelle o suvremenom teatru, kad je rekao da mu jedino još fali jedna nogometna utakmica. Sitni vez, poput igre brazilske repke s Hrvatskom prije kusur godina, kao da se igra na plaži, lokomotivica i pljeskanje ‘na drugu’, toliko ništa, no toliko – dobro!!!

Katja Šulc na 32. Drugoj godbi u Ljubljani (Foto: Urška Boljkovac)

Katja Šulc na 32. Drugoj godbi u Ljubljani (Foto: Urška Boljkovac)

Večer se nastavila u Metelkovoj, svojevrsnom red light districtu slovenske prijestolnice, koji bi se akonto mitteljerajropskih repera mogao prozvati i ‘malim Pragom’. Na scenu je stupio projekt romske glazbe Katje Šulc, slovenske pjevačice koja je studirala u New Yorku i stvarno nastupala širom svijeta, a svojim legendarnim marlene-dietrichovskim pogledom kroti muškarce koji navečer uključuju TV, gdje vodi one emisije u kojima se priča o kulturi.

Katja Šulc na 32. Drugoj godbi u Ljubljani (Foto: Urška Boljkovac)

Katja Šulc na 32. Drugoj godbi u Ljubljani (Foto: Urška Boljkovac)

Izdavačka kuća Celinka ovime na festivalu pored debuta grupe tAman, predstavlja i Šulčin album „Kamli sajlam“, repertoar poljskih, bosanskih i makedonskih pjesnika Roma, čiji aranžman potpisuje violinist Alban Usatch meksičkog porijekla, kao i meksički bubnjar uz uobičajene sumnjivce slovenske srednje struje i jazza, tako da je ovakva žanrovska razglednica s provokativnim sadržajem, no sasvim metiljavom produkcijom i pastišima cumbije, šansone i drugog, svakako ružičasti slon usred squata. No,balaševićevskog čardaša ni za lijek, tek negdje na šestoj, sedmoj stvari, tik pred kraj, jedan cijuk viška s violine bio je dovoljan da se gitara i bubnjevi podignu i sve krene u neku folk-psihodeliju. I zatalasa se i koji pramen, sve je skup sličilo na elegiju razočaranja iz filma Bele Tarra. Na bisu koji je bend dočekao s dugotrajnim pljeskom, svi pričaju, bez respekta prema bendu, ali to je ta priča, proverbijalni odnos raje prema newcomerima. Kako god, rekla je publika. Neka je.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate