Koncertni report

Klinika Denisa Kataneca u KSET-u (Foto: Goran Novosel / Balkanrock.com)
Klinika Denisa Kataneca u KSET-u - 111 x 6

Osvrt

'Novine' (Izvor: HRT)
'Novine' – u agoniji mainstream tiskovine

‘Novine’ – u agoniji mainstream tiskovine

Nije to priča o nekoj fiktivnoj Charlie Hebdo ili Feral Tribune redakciji, već o prosječnoj hrvatskoj dnevnoj tiskovini zapeloj u kaljuži ništavnosti u što se obično pretvori novinarski posao kad je lišen bilo kakve hrabrosti i strasti. Priča je to o jednoj (zasluženoj) propasti, lišena moćnih karaktera kakve su nam na tu temu u prošlosti donosili Miroslav Krleža ili Fadil Hadžić.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
'Novine' (Izvor: HRT)

‘Novine’ (Izvor: HRT)

Da postoji, najkorisnije bi bilo zapaliti cijelu zgradu Novina. Nitko ne bi ni suzu pustio. Bilo bi to olakšanje i nada da se jedino na njenom pepelu može izgraditi nešto bolje i funkcionalnije. Jer čemu redakcija, kolegiji i mastodontska rotacija kad se već u prvoj sezoni serije „Novine“ zbog privatnih interesa dvaput mimo protokola plasiraju tekstovi, a potom spaljuju cijele tiraže? Čemu uopće služe novinari koji više vremena provode pripiti u birtiji, umjesto da rade svoj posao, a i kad imaju priču, plasiraju je kod konkurencije? Čemu uopće služe te i takve Novine kad ne postoji nikakva sloboda i motivacija da se upru snage da bi se javnosti ponudila prava informacija u trenutku dok su dva gradska moćnika u međusobnom ratu, kad se automobili dižu u zrak i premlaćuju pripadnici krim-miljea, već se najvažnije stvari odrađuju ‘reda radi’? Čemu uopće služe te i takve Novine kad u zadnjoj epizodi glavnu vijest objavi internetski portal nakon čega u par minuta svi dobiju informacije na mobitelima, jer više nitko ne čeka jutro pred kioskom da bi kupio Novine? Kome donose korist te Novine, taj odavno pregaženi mastodont koji samo imenom fingira kao kulisa, potemkinovo selo, bivša vrijednost & važnost, jer bivši vlasnik ih je prodao bez da se nakašljao, a novi vlasnik završio iza rešetaka čim ih je preuzeo? Dakle, ni njima.

Gledao sam sa zanimanjem seriju „Novine“ iza koje stoji scenarist Ivica Đikić, redatelj Dalibor Matanić i producentska kuća Drugi plan i čija prva sezona je upravo završila s emitiranjem na HTV-u koji ju je amaterski i smušeno rastrgao ostavljajući gledatelje da na finale čekaju puna tri tjedna, što je, mora se priznati, vjerojatno jedinstven slučaj u TV praksi. Prvo je preskočen božićni vikend jer je večernji termin zauzeo filmski maraton „Deset zapovjedi“ s Charltonom Hestonom koji je do sada najmanje 30 puta prikazan na javnoj televiziji, a potom i novogodišnji vikend iz slične sumanute uredničke procjene da u nedjelju 1. siječnja navečer gledateljstvo nije raspoloženo za serije, već možda za reprizu novogodišnjeg programa.

Sama serije je pak donijela neke nove profesionalne rakurse u domaću TV produkciju što je vjerojatno bio i razlog zašto su je mnogi dočekali sa superlativima i prije nego li je krenula u prikazivanje. Njeni autori su htjeli što više sive realnosti u njoj, no po putu su pogubili čovječnost ne ponudivši karakter zbog kojeg bi gledateljsko bivstvo u toj naturalističkoj okolini bilo olakšano i smisleno ili bar malo budilo nadu da postoji opravdanost postojanja dnevnih tiskovina kao takvih, ako bi se od „Novina“ krenula raditi šira projekcija na tu vrstu medije. Ako se ide još dalje, s projekcijom na društvo, onda nas još jedino disanje odvaja od zombielanda. A je li to istina, ili pak blizu ili daleko od istine možda bi bilo najbolje da odgovore pruže sociolozi.

No širenje defetizma koje kulminira u zadnjoj epizodi u kojem se novinarka Dijana Mitrović (tumači je Branka Katić) kroz izjavu mladoj kolegici Teni da uživa koliko može jer novinarstvo ionako nema smisla, ne samo da je točka na ‘i’ moralne nakaznosti lika, zatim općenito grubi nasrtaj na novinarstvo kao struku, već je prejudicirano donošenje zaključka da je propao društveni eksperiment koji ovdje traje već 26 godina. Jer ako je propalo novinarstvo kao bitan element javnog mišljenja, onda je propalo i društvo, a to ipak u stvarnosti nije slučaj. Društvo jest polarizirano, no to je puno bolja situacija nego da na izborima pobjeđuje bilo tko s 80 i više posto naklonjenosti biračkog tijela, jer bi u tom slučaju imali totalitarizam na djelu.

Stoga je bolje te misli ostaviti postrance i držati se isključivo sudbine fikcione mainstream tiskovine iz serije jer fragmentarno slučajno ili namjerno prikazuje neminovnu propast jednog industrijskog segmenta iz nekadašnjeg nam socijalizma. Medijski giganti nisu pali u prvom valu deindustrijalizacija tijekom devedesetih, dapače u njih se upumpavalo zbog rata i poraća, ali naivno je bilo pomisliti da ih trend neće zahvatiti kad-tad jer se ni suštinski, ni strukturno nisu promijenili od vremena u kojem su iznikli.

Kad je već spomenut lik Dijane Mitrović, ona predstavlja odlazak sa scene one generacije novinara iz devedesetih koja je osjećala da pomiče kotač povijesti i tektonske ploče, bar one uske kaste koja je tada izrasla u medijske zvijezde gledano i po astronomskim honorarima koje su primali i koji su, na kraju krajeva, bili mrkva za vojsku ostalih im kolega koji su punili sadržaj manje ekskluzivnim materijalom. Dolaskom interneta, kasnije smartphoneova i društvenih mreža postepeno su se i zauvijek promijenile navike dolaska do informacija, a likovi poput Dijane Mitrović, kako pokazuje serija, potpuno su postali suvišni. Dakako i u seriji spomenuta Mitrović nije napisala niti jedan tekst, niti ju je itko od urednika to tražio, čak je i odbila biti u uređivačkoj strukturi i time se pokazala/dokazala potpuno nespremnom za bilo koju eventualnu novu (životnu) ulogu. Nekadašnja kokainska uzbuđenja bivstva u pravom trenutku na pravom mjestu zamijenilo je ispijanje jeftinog piva na šanku. Ukratko, po „Novinama“, najbolja novinarka je ‘mrtva’ novinarka. Dalje>>

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate