Novi odmetnici u Močvari – Na čijoj si strani?

Katarina Juvančič praćena gitaristom Dejanom Lapanjom, te Miloš Zubac i Tomislav Zorić aka Nevjerni Tomo priredili su dvostruki koncert u sklopu predstavljanja neformalne umjetničke družine Novi odmetnici u četvrtak u zagrebačkoj Močvari.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Katarina Juvančič u Močvari (Foto: Zoran Stajčić)

Katarina Juvančič u Močvari (Foto: Zoran Stajčić)

Bila je to jedna od onih koncertni večeri koja ne okupi ni pedesetak posjetitelja. Nešto kao ekskluzivni perfromans za nekolicinu njih, ali kad se u toj nekolicini nađe nekoliko glazbenih novinara među kojima je jedan Britanac, a također i jedan Darko Rundek uvijek u potrazi za ‘tajnim gradom’ onda to dovoljno govori o umjetničkom narativu samog događaja.

Novi odmetnici više podsjećaju na pjesnički kružok, nego na neformalnu glazbenu družinu u kojoj se zateklo zanimljivo društvo iz Slovenije, Srbije, Crne Gore i Hrvatske. To je kružok koji spaja istančane lirske duše svjesne snage dobrih stihova istkanih od života i namijenjeni životu u trenucima kad on traži utjehu, smisao i pouku. Istovremeno ti i takvi stihovi snažna su pokretačka i ujedinjujuća snaga Novih odmetnika među kojima je individualno i osobno istovremeno i djelić zajedničke slagalice nečeg univerzalno zajedničkog ovim prostorima. Kopa se po bolnim ranama, kako je to slikovito u intervjuu kazala Katarina Juvančič, kao jedna od akterica, dok stihovi donose osobne katarze.

Katarina Juvančič, Dejan Lapanja i Novi odmetnici u Močvari (Foto: Zoran Stajčić)

Katarina Juvančič, Dejan Lapanja i Novi odmetnici u Močvari (Foto: Zoran Stajčić)

Posebice je tako unutrašnje-katarzično bilo prilikom izvedbe Katarinine pjesme „Mene nema“ o sudbini jedne od ‘izbrisanih’ osoba, što je tijekom devedesetih bila birokratska praksa u Sloveniji kad su ljudi neslovenske nacionalnosti preko noći gubili status građana. Ona i Dejan Lapanja, na gitari, jedno su glazbeno tijelo na pozornici. Koliko su njegovi prsti precizni i puni osjećaja za dinamiku Katarinine lirike, toliko su njezini tekstovi pogađali iscjeliteljsku srž crpeći inspiraciju iz herojskih priča o ženama koje su spašavale druge ljude i djecu iz vremena posljednjeg najvećeg razaranja kroz koje je prošao Stari kontinent („Češnjev cvet“ i „Irena“), preko revolucionarke Rose Luxemburg („Rosa“) i Woodie Guthrieja („Ta mašina ubija fašiste“), pa do momenta iz inuitskih priča o postizanju sklada između žena i muškarca („Skeleton Woman“), da bi koncert kulminirao pozivanjem svih prisutnih članova Novih odmetnika na pozornicu kako bi sudjelovali u izvođenju pjesme „Na kateri strani si?“, tj. prepjeva Florence Reece „Which Side Are You On“, koja ujedno i zatvara posljednji album Katarine i Dejana „Vmesje“. Time su Novi odmetnici te večeri zajedno odaslali itekako aktualnu poruku, svoj mali doprinos protiv ponovnog nadiranja tame.

Miloš Zubac u Močvari (Foto: Zoran Stajčić)

Miloš Zubac u Močvari (Foto: Zoran Stajčić)

Uvodni koncert pak, bio je obistinjujući moment prvog zajedničkog nastupa Miloša Zupca iz Novog Sada i zagrebačkog Nevjernog Tome, iako su zajedno snimili zajednički album ‘na daljinu’. Naime, internet ih je spojio u radu na albumu „Male pesme za Draganu“ koji predstavlja uglazbljene stihove Miloševog oca, poznatog novosadskog pjesnika Pere Zupca. Poznajući se od prije, jedan kao frontmen ugaslog benda Prkos drumski, a drugi, također ugaslog, sastava Olovni ples, uhvatili su zajedničko nadahnuće i svaki u svom gradu snimio dio svoje vizije koja je utkana u zajedničko djelo.

Miloš Zubac i Nevjerni Tomo (Foto: Zoran Stajčić)

Miloš Zubac i Nevjerni Tomo (Foto: Zoran Stajčić)

Lako se složiti da je ludost tako ‘zajednički’ raditi glazbu, ali na tu vrstu izazova spontano mogu krenuti uistinu uparene duše vođene jakom instinktom, vjerom i nadahnućem. A vjerojatno treba i više od toga kako bi se izašlo pred ljude i tako nešto oživjelo na pozornici. Nedvojbeno je da glazbeno ruho u takvoj situaciji neće biti ispeglano za prezentaciju, no Zubac i Tomo praćeni Bojanom Rađenovićem, bivšim bubnjarem Olovnog plesa, imali su srž jaču od forme, nešto što mnogi glazbenici koji godinama sviraju u istoj prostoriji ne mogu uhvatiti. Kombinacija u kojoj kao da večer poezije susreće rock and roll kroz opori zvuk električne gitare. Bilo je to poput benda u nastajanju, s mnoštvom grubih zvučnih skica, ali potentne lirike koja ocrtava gubitak životnog partnera, prazninu i puno nedovršenih konverzacija koje nadiru kroz monolitni lirski monolog podsjećajući na to koliko je život vraški kratak i kako smo toga gotovo uvijek nesvjesni dok se ne ugasi onaj od voljene osobe.

Tomislav Zorić aka Nevjerni Tomo (Foto: Zoran Stajčić)

Tomislav Zorić aka Nevjerni Tomo (Foto: Zoran Stajčić)

Večer je općenito isijavala tim novoodmetničkim duhom koji najkrhkijim mogućim putem traga i pronalazi nadahnuće. Novi odmetnici su subverzivna umjetnička ćelija. Duhovni tragači koji svojom iskrenošću iscrtavaju skrivene krajolike ovih naših prostora. Čuvari tajni koje ne bi trebale biti ni čuvane, ni tajne, jer se na neki univerzalni način tiču svih nas u našoj nutrini.

Nekako cijelo vrijeme razmišljam je li onaj strani glazbeni novinar s početka ovog teksta bio upućen u cijelu priču i upravo tražio taj neki tajni i zakučasto skriveni pjesnički impuls s Brdovitog Balkana, ili je slučajno nabasao na nešto što vjerojatno nije ni mislio da postoji, tj. koncert koji ni uz svu dobru volju teško može dokučiti, tj. od kuda izvire taj neobični protestno lirski izričaj i koja mu je svrha.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate