Novi albumi Stevea Earlea i Justina Townesa Earlea – kakav otac, takav sin

U razmaku od tri tjedna novima albumima su nas počastili otac i sin Earle. Dok je 'Kids in the Street' najbolji album Justina Townesa Earlea, na 'So You Wannabe an Outlaw' njegov se otac Steve nakon izleta u blues vraća kako bi potvrdio svoju krunu prvog country odmetnika.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Justin Townes Earle "Kids in the Street"

Justin Townes Earle “Kids in the Street”

Najvjerojatnije se tek zbog naziva “Kids in the Street” smatra nastavkom trilogije albuma Justina Townesa Earlea koje čine “Absent Fathers” i “Single Mothers” iz 2014., odnosno 2015. godine. U odnosu na ta njegova dva posljednja studijska albuma ipak se dosta toga promijenilo. Prije svega, ovo je prvi album mlađeg Earlea koji nije snimljen u Nashvilleu, a u odnosu na spomenute prethodne dvije ploče, Justin na “Kids…” pronalazi dozu vedrine i slobode koja mu dopušta da proklizi kroz razne stilove od rockabilly soula kojim otvara ploču u pjesmi “Champagne Corolla”, pa sve do gumbo rhythm and bluesa New Orleansa kakav znaju skuhati Dr. John, ali i otac Steve Earle sve češće nakon rada na seriji “Treme”. Justin se tog stila dotaknuo u “15-25″, jednom od najzanimljivijih trenutaka albuma koji na svjež način govori o staroj bluzerskoj temi zločina i kazne: “Fifteen to twenty-five, I know I’m probably lucky that I survived,” pjeva mladi Earle, “I could be doing 25 to life.”

Naslovna pjesma donosi sentimentalan pogled u vrijeme odrastanja prije dva desetljeća s kojim će se Justinovi vršnjaci sa sjetom poistovjetiti (osobno me od njega dijeli tek dva tjedna starosti), a u pjesmama poput “Faded Valentine” pokazat će da se snalazi da se kao kantautor jednako dobro snalazi i u klasičnom honky tonk countryju. Nadalje, “Same Old Stagolee” će se okušati i s tradicijom country folka i baladom o okrutnom ubojici koja je svoju najpoznatiju modernu verziju doživjela u pjesmarici Nicka Cavea. Mladi Earle se u svojoj verziji najviše oslanja na onu Mississippi Johna Hurta, a u miks ubacuje i neočekivan solo na vibrafonu. Album završava čistom soul baladom “There Go a Fool” koja potvrđuje da je ova eklektična šetnja kroz stare stilove američke glazbe definitivno rezultirala najboljim albumom sina Earlea do sad.

Steve Earle "So You Wannabe an Outlaw"

Steve Earle & The Dukes “So You Wannabe an Outlaw”

Njegov otac Steve je prije točno godinu dana objavio svoj studijski izlet sa Shawn Colvin, a prije posljednji mu je album s njegovim pratećim sastavom the Dukes bio “Terraplane” iz 2015. na kojemu se uspješno okušao u blues formi. Njegov novi album “So You Wannabe an Outlaw” već i samim naslovom upućuje na to da će se stariji Earle vratiti u područje glazbenog žanra u kojem se profilirao prije trideset godina albumima poput “Copperhead Road”, a riječ je, naravno, o outlaw countryju. U posljednje vrijeme sve je više klinaca koji nastavljaju glazbenu tradiciji tog specifičnog stila, kao što su Chris Stapleton ili Colter Wall, o čijem smo prvijencu nedavno pisali. neki od njih, a pritom prvenstveno mislim na Johna Morelanda i njegov ovogodišnji album “Big Bad Luv”, igraju potpuno istim oružjem kao i Steve Earle, a donose pritom i neku novu svježinu te prijete kako bi kralja postmodernog odmetništva mogli stajati krune. Steve se zato vraća s isukanim pištoljima i potvrđuje da svi mladi revolveraši koji ujašu na njegov teren moraju itekako biti oprezni i pokazati poštovanje.

Istu dozu poštovanja i Steve pokazuje svojim prethodnicima od kojih je i sam učio zanat. Naslovna pjesma je otvorena posveta Waylonu Jenningsu, dok je “Walkin’ In L.A.” odrađena u stilu pokojnoga Raya Pricea, s vokalima Johnnyja Busha, nekadašnjeg člana Priceovog benda. Isto tako, album zatvara “Goodbye Michelangelo”, balada posvećena lani preminulome Guyu Clarku, uz Townesa Van Zandta vjerojatno najvećem Earlovom uzoru s  početka karijere. Da nije gotov s bluesom, ili bolje – da blues nije gotov s njim – Steve će jasno dati do znanja urlajućom izvedbom “Fixin’ to Die”, opakom pjesmom izniklom iz rukavca delte Bukke Whitea. Valja i izdvojiti duet s Mirandom Lambert “This Is How It Ends”, baladu o raspadu braka. Uglavnom, može se reći da stari Earle i ovim albumom svakako održava uglavno vrlo visoku ljestvicu postavljenu albumima objavljenim u posljednjih deset godina. Sin Earle je napokon dokazao da mu je mjesto u kategoriji velikih kantautora, gdje mu je otac od prvoga dana bio; a novim albumom Steve je potvrdio da iz te kategorije ne misli dok je živ.

Ocjene:

Justin Townes Earle ‘Kids in the Street’ (New West Records, 2017.): 7/10
Steve Earle & The Dukes ‘So You Wannabe an Outlaw’ (Warner Bros, 2017.): 8/10

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate