Koncertni report

Bajaga, Josipa Lisac i Darko Rundek na 12. Pozitivnom koncertu u Domu sportova (Foto: Izidor Tačković)
12. Pozitivan koncert u Domu sportova - protiv AIDS-a i drugih pizdarija

Koncertni report

YU Grupa u Vintage Industrial Baru (Foto: Zoran Stajčić)
YU Grupa u Vintage Industrial Baru – rock mornari starog kova

Nothing u Tvornici – put u ništavnost

Što opakiji geto, to opakiji muzičari, što veća propast urbane srednine, to jača scena – stara su 'pravila' kad je rock u pitanju, no nije to baš tako jednostavno koliko god bi marketing htio da je tako.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Nothing u Tvornici kulture (Foto: Zoran Stajčić)

Nothing u Tvornici kulture (Foto: Zoran Stajčić)

Američki gradovi Detroit i Philadelphia osjetili su najrazorniju amplitudu posljednjeg ‘potresa’ ekonomske krize, a slijedom toga glazbeni mediji možda malo i previše osluškuju i hvale skoro svakog tko se tamo latio gitare, ne bi li se otkrio neki novi Greenwich Village, Haight-Ashbury, Ann Arbour, Bronx, Seattle ili Manchester.

Imali smo nedavno i mi čak ovdje u Zagrebu prilike vidjeti uživo srčane i uživljene predstavnike tih scena poput grupe Protomartyra iz Detroita i filadelfijskih Sheer Mag koji svaki na svoj način baštine (boljom) rock prošlošću, ali nije baš sve što nam dođe od tamo specijalno vrijedno pažnje. Nililistički nastrojeni shoegazeri Nothing nažalost spadaju u tu skupinu.

Nothing u Tvornici kulture (Foto: Zoran Stajčić)

Nothing u Tvornici kulture (Foto: Zoran Stajčić)

Još je s uvodnim zidom distorzične buke koju su podigli i falsetnim ranjivim vokalima kao kontrapunktom s „Fever Queen“ i „Vertigo Flowers“ u utorak u Malom pogonu Tvornice kulture izgledalo kao da se oživljavaju neki Inspiral Carpets madchesterski fragmenti, no cijela stvar je ubrzo zapela u monotoniju identičnosti, ponavljanje iste sheme u kojoj je dinamika bila zaboravljeni element glazbe kao takve. Skoro pa dronersko ozračje u kojem je tu i tamo sijevnuo neki element grungea, ali konstantno s prenaglašenim kontrapunktom u kojem kao u struju uštekana nojzična tijela muzičara koja se trzaju u metal/punk pozi nikako ne mogu napraviti smisleni most prema falsetima umornima od života. Jednostavno je taj spoj rike bagera u koliziji s vokalima ranjenih i desetkovanih bečkih dječaka prebrzo stvarao zamor.

Pored toga glavni vokal i gitarist Domenic Palermo u pauzama između pjesama je pričao tonom kao da je u pitanju engleski tea break, zahvaljivao se na fenomenalnoj reakciji i ljubavi publike, a publika se nije baš nešto previše pretrgnula od reakcije. Jest da je Palermo primjer neprilagođene osobe na sceni, te je prošao put od opasnog lika (odležao je u prošlosti u zatvoru neko vrijeme zbog napada nožem), do žrtve (zadobio je teške ozljede prošle godine kad je opljačkan u Oaklandu), i da je taj snažni kontrast koji ga prati u životu prenio u glazbu, ali i glazba traži svoje čak i kad je ništavnost tema.

Nothing kao da je kolizijom dvije oprečne emocije, cijelu stvar uistinu poništio. Tko od glazbe očekuje tako nešto, vjerojatno je uživao u utorak, ali ne i potpisnik ovih redova kojem se sve to činilo kao potpuno naprečac i napreskokce svladavano gradivo iz 1990-ih i kao tako prezentirano s potpuno promašenom poantom.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate