Nord ‘Play Restart’ – zapakirano za izvoz

Rijeka je iznjedrila još jedan kvalitetan bend.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Nord 'Play Restart'

Nord ‘Play Restart’

Pobjedom na banjalučkom Demofestu 2015. godine bilo je jasno kako riječka grupa Nord, nastala nakon raspada benda Father, misli ozbiljno i kako ništa ne želi prepustiti slučaju. Na tom događaju, na kojem sam, usput kazano, i žirirao te godine, njihova pjesma „Play Restart“ uistinu je odjekivala poput punokrvne nu metal stadionske himne u velikom dvorištu utvrde Kastel, posebice jer je pjevač i basist Mihael Prosen moćnim vokalom vraški dobro ispunio cijeli prostor.

Uz srpski bend Wolfram predstavljali su tada pravo intelektualno osvježenje unutar već okoštale heavy metal strukture. Nešto kasnije, Wolfram su se zapetljali u produkciji svog albuma čineći ga manje atraktivnim od live nastupa, ali Nord nije napravio tu vrstu pogreške. Gotovo dijametralno suprotno, Riječni su skoro dvije godine ‘peglali’ zvuk debitanstskog „Play Restart“ albuma, možda malo i previše prateći standarde zapadne metal produkcije.

Nije to u suštini nije loše, otvorena su tako vrata prema onim slušateljima koji žele čuti pjevnost i drugu vrstu dramaturških obrata unutar žanra, onih koji ne slijede slijepo šprancu; dio za headbanging, dio za mosh pit, lirski moment, pa opet headbanganje. Nord više podsjećaju na jedan puno stariji bend – Queensryche, američki heavy metal bend s kraja osamdesetih kojeg je pratio glas da su najintelektualniji unutar žanra.

Tu negdje balansira i Nord na ovom albumu prošaranom baladnim ozračjem i jednim muško-ženskim duetom („Killin Me, Killing You“) s Eni Jurišić. Album koji već od naslova i izvedbe uvodne „Lo-Hi“ naglašava svoju tiho-glasno dinamičku filozofiju, gdje unutar zvuka ne vlada toliko eksplozivna ekspanzija, već prigušena suspenzija emocija dobivajući tako jedan post-metal element trenutka nakon velikog plimnog vala kojim je žanr svojevremeno poharao planetu. Nord je nova snaga koja zvučno i u kvaliteti korespondira onome što se može čuti kod novih Deftonesa ili Incubusa, dakako u svoj svojoj unutaržanrovskoj originalnosti kojom su ovi Riječani upravo počeli krčiti sebi put.

I naravno, glazba je to koja u većoj mjeri traži dokazivanje na inozemnom, nego na domaćem terenu.

Ocjena: 8/10

(Geenger Records, 2017.)

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate