Koncertni report

Svemir u KSET-u na ponovljenom koncertu (Foto: Ivan Laić)
Svemir u KSET-u odsvirao do kraja

Filmska recenzija

The Eyes of My Mother
'The Eyes of My Mother' - istinski poremećen arthouse horror

Netflixova serija ‘The Get Down’ – kako se rodio hip-hop

Na valu novopronađene formule golicanja nostalgijom, započete mega uspjehom serije 'Stranger Things', Netflix je ovoga ljeta u suradnji sa Sony Picture Television producirao svoj najskuplji projekt dosad, 120 milijuna dolara vrijednu seriju 'The Get Down', autora Baza Luhrmanna.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
'The Get Down'

‘The Get Down’

“The Get Down” je smještena u njujorški The Bronx 1977., vjerojatno najuzbudljiviju godinu u povijesti pop-kulture, one u kojoj je disco postao mainstream i u kojoj su se rodili hip-hop i punk. Priča prikazuje rođenje hip-hop žanra uslijed jedne od najtežih društveno-političkih konstelacija u povijesti New York Cityja kojemu se potrefilo da ga u razdoblju najveće recesije vodi jedan od najnesposobnijih gradonačelnika u povijesti toga grada, mlakonja Abe Beame, koji je dopustio da grad za vrijeme njegova mandata propadne i u materijalnom i u moralnom smislu.

Te je 1977. godine New York bio u ozbiljnim problemima, vjerojatno najvećim u povijesti svoga postojanja; osim što ga je recesija pojela toliko da su grad preplavili podmetnuti požari kojima su se bankrotirani vlasnici nekretnina pokušavali naplatiti od osiguravajućih kuća, što je za posljedicu imalo i povećanje broja beskućnika, ni klima te godine nije išla na ruku građanima najvećeg američkog grada, zaboravljenog od američke administracije. Ljeto je te godine užarilo grad što je tjednima tinjao na temperaturi od preko 50 stupnjeva celzijusa, temperaturi nepodnošljivoj za život čak i ako se nalazite na rubu Atlantskog oceana. Ako se svemu tome pridodaju kvartovske bande i Son of Sam, masovni ubojica na slobodi koji nekontrolirano ubija i unakažava mlade žene, gotovo da je razumljiva opća histerija koja je zavladala gradom toga ljeta, a svoj vrhunac doživjela u noći s 13. na 14. srpnja kada je zbog grmljavinske oluje došlo do pada napona i čitav je grad ostao bez struje u tom čuvenom, već opjevanom njujorškom blackoutu kojim je New York dotaknuo dno i doživio kolektivnu katarzu.

Nije tajna da se datum tog čuvenog blackouta uzima kao datum rođenja hip-hopa kao žanra, to smo naučili već od zagrebačkog Blackout Projecta, a upravo je to ono što Luhrmann tematizira u svojoj najnovijoj seriji. The Bronx je bio, i ostao, najsiromašniji njujorški kvart, naseljen gotovo isključivo afroameričkim i latinoameričkim stanovništvom koje je utjehu u svojoj sudbini pronalazilo u muzici. Disco je te godine zašao u mainstream i mnogi su mladi i talentirani ljudi upravo u njemu vidjeli način za bijeg iz geta, potpisivanjem uglavnom nepovoljnih ugovora s velikim izdavačima koji su od njih radili zvijezde i robove hiperprodukcije. Otkrivali su ih uglavnom DJ-evi koji su imali nevjerojatnu moć osobne diskrecione odluke o tome što je dovoljno kvalitetno da postane plesni klupski i radijski hit, a promovirali ih njihovi kolege grafiteri koji su zbog svojih aktivnosti uljepšavanja grada bili progonjeni i prokazivani kao štetočine i kriminalci. Isti su ti spomenuti DJ-evi bili u misiji eksperimentiranja i pronalaženja novoga zvuka, tražeći sampleove u pojedinim disco hitovima od kojih bi stvarali podlogu preko koje su se mogli recitirati neki novi stihovi sve većeg broja uličnih pjesnika koji su ispušni ventil za postojeće nezadovoljstvo socijalnim statusom pronalazili u igri riječima. DJ-evi su u to doba bili rijetka pojava, svojevrsna elita, jer je oprema bila toliko skupa da su si je mogli priuštiti samo sretnici, prihodima od uglavnom kriminalnih aktivnosti, a poštovanje koje su uživali u svojim kvartovima očitovalo se u tituli Grandmastera koju je u The Bronxu prije blackouta nosilo svega pet, šest ljudi. Anarhija koja je zavladala u noći blackouta rezultirala je masovnom pljačkom i paležom bezbroj dućana i obrta, a među najpoželjnijim predmetima krađe bila je skupa audio oprema. Nakon te noći, kao što se izrijekom kaže u seriji, “svaki je drugi crnjo u The Bronxu naglo postao DJ”. Ljudi su zbog nesnosne vrućine živjeli na ulici, polijevali se vodom iz razvaljenih hidranata, radili partije na otvorenom, borbe DJ-eva i njihovih MC-a, popularno nazvane “the get down”, na ruševinama zapaljenog, grafitima išaranog grada, u apokaliptičnoj scenografiji koja je bila u potpunom kontrapunktu s atmosferom neobjašnjivog optimizma, onakvog kakvog je samo muzika u stanju generirati. Dalje>>

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate