Neprijatelj prelazi zeku ‘S naše strane ulice’ – punkerski vrisak s barikade

Novosadska petorka Neprijatelj prelazi zeku već neko vrijeme 'podiže prašinu' na srpskoj punk sceni, a dobre kritike i hvalospjeve s lakoćom su opravdali i na zagrebačkoj koncertnoj premijeri, održanoj prije nekoliko tjedana u Grey Roomu Medike.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Neprijatelj prelazi zeku 'S naše strane ulice'

Neprijatelj prelazi zeku ‘S naše strane ulice’

U odnosu na spomenuti nastup, 12 pjesama na Zekinom drugom albumu „S naše strane ulice“ predstavlja mali antiklimaks pošto s pozornice nisu uspjeli do kraja prenijeti svoju neukrotivu, mahnitu koncertnu energiju. To se prvenstveno osjeti kada prebace u najvišu brzinu, do razine hardcore ili Oi! punka, pa stvari poput „Pesnik novog doba“ i „Mlad nekada“ u odnosu na njihove koncertne dvojnice ipak djeluju previše pročišćeno.

Nasuprot njima stoje „Aleksandar“, kreativni vrhunac grupe i jedna od najboljih punk pjesama na ex-yu prostorima posljednjih godina, u kojem vokal na trenutke podsjeti i na velikog Milana Mladenovića, furiozna „Sud“ te „Ovde rođeni“, skladba na tragu Goblina ili Six Packa. Na listi utjecaja našli su se i rano Hladno pivo, KUD Idijoti, kao i neki ekstremniji predstavnici srpskog punka devedesetih poput njihovih sugrađana iz Generacije bez budućnosti, no u svemu tome Neprijatelj prelazi zeku ostali su dovoljno svoji, ponajprije zbog eklektičnih, do najmanje sitnice razrađenih aranžmana baziranih na efektnim promjenama tempa i instrumentalnim dionicama prepunim metalizirane međuigre gitara, fluidnih bas dionica i mitraljeski brzog bubnjanja Miroslava Crvenog.

Preko svega toga, stihove bijesa i očaja kao da s barikade izvikuje Zoran Gagić, neuljepšano i direktno, bez puno pametovanja i, da citiram Džonija Štulića, „parola što strašno zvuče“. U tekstovima povremeno obrađuju i život i preživljavanje na ulici, što bi ih moglo učiniti vrlo bliskim i razumljivim fanovima Šanka!? ili dugovječnih Fakofbolan, a izlet na skliski teren „šokantnog i kontroverznog“ u refrenu „Namazane“ ipak je (p)ostao sam sebi svrha jer je riječ o najslabijem dijelu glazbeno vrlo kompleksnog složenca punka i reggaea.

„S naše strane ulice“ na kraju je završio negdje između dobrog i vrlo dobrog, pri čemu još jednom moram naglasiti kako se skoro svaka od pjesama navedenih u ovoj recenziji na stageu pretvara u nešto puno veće i snažnije, nešto što zaista melje sve pred sobom.

Ocjena: 7/10

(Nocturne media, 2017.)

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate