Danas će se, nakon dva uspješna izdanja, 3. Hrvatska funk konferencija u organizaciji Hrvatske funk delegacije održati u zagrebačkom klubu Boogaloo gdje će nastupiti 16 iskusnih DJ-a, tj. pasioniranih kolekcionara, velikih ljubitelja funk, soul i disko glazbe. Jedan od njih je i Nenad Borović s kojim smo ‘zadiggali’ i ovaj intervju.
Kako je nastala Hrvatska funk delegacije, a time, kasnije, i konferencija?
Nenad Borović: Hrvatska funk delegacija nastala je inicijativom najstrastvenijeg Hrvatskog ‘kopača’ gramofonskih ploča Davida Blaževića poznatijeg kao Dr. Smeđi Šećer. Na Davidovu mail inicijativu odazvalo se 16 DJ-eva iz Hrvatske – strastvenih funk antropologa, kolekcionara takvog zvuka. Prvi sastanak i konferenciju održali smo 13. studenog 2015. u klubu Super Super i bilo smo ‘zgranuti’ odazivom publike. Klub je do ponoći bi pun, a ispred kluba je bio red ljudi koji nažalost nisu uspijeli ući za napuniti još jedan klub. Zaista nismo pretpostavili da će ljude u tolikom broju zanimati takva vrsta groovea. Žurka je bila epohalna. Znoj, ples, strast su se grlili i ljubili cijele noći. Tradiciju Hrvatske funk konferencije smo nastavili, te smo je prošle godine održali u Garden Breweryu, a ove godine 3. Hrvatska funk konferencija održat će se u subotu 4. studenogu klubu Boogaloo uz sajam vinyla specijaliziran za plesnu klupsku glazbu bez ograničenja u žanrovima i vremenskog razdoblja iza kojeg dolazi i predavanja o DJ tehnikama i filozofiji DJ-inga.
Zašto funk, gdje su ishodišne točke, tj. koja razdoblja vi kao organizatori i akteri držite ključnima?
Nenad Borović: Zato što je drum break, energija i atmosfera koju nosi funk aranžman korijen globalne klupske plesne glazbe gledano kroz povijest uključujući i današnju najmoderniju elektronsku produkciju. Razdoblje koje držim za bitnim je druga polovica 70ih godina kada je funk bio, najkreativniji, te masovno krenuo mutirati i bio najplodniji. Otprilike u tom periodu se funk inkomporirao u druge žanrove: npr. prog rock, post punk, te jedno vrijeme bio i mainstream naglašen u produkciju pop glazbe. Mnogi znaju, a mnogi i ne, da je house glazba pronašla inspiraciju i osnovu ritma u discu (koji je nastao iz funka), jazz i izvornoj funk glazbi. Takođe i hip hop, trip hop i mnogi drugu podžanrovi koji su danas globalno popularni nastali su izvorno od sempliranog funk drum breaka ili groove dionice nekog organskog plesnog žanra.
Evo par primjera sampliranja koji mi padaju napamet iz kojih su proizašli planetarni hitovi, a čitatelji će se sjetiti jer su ih sigurno čuli:
1. Original: THE OHIO PLAYERS ‘Funky Worm’ (1973):
sempleiran u: DE LA SOUL ‘Me Myself and I‘ (1989)
2. Original: LAFEYETTE AFRO ROCK BAND ‘Darkest Light’ (1975)
Sampliran u: PUBLIC ENEMY ‘Show ‘Em Whatcha Got‘ (1988)
3. Original: MAX ROMEO ‘Chase the devil’ (1976)
Sampliran u: THE PRODIGY ‘Out of space’ (1992)
Cijela DJ kultura praktično je zasnovana na sirovoj funk energiji ako potražimo korijen cijele priče. Ustvari ako zakopamo još malo dublje sve dolazi iz vrela Afrike tj. ritulane glazbe čija je osnova bubanj i ritmovi koji bacaju u trans, što bi trebao biti cilj bilo koje klupske večeri pa i one lounge atmosfere. Crni afro čovjek obraćao bogovima dok je plesom ulazio u trans, a mi se na klupskim večerima transom koji proizvodi DJ vraćamo sebi i zaboravljamo nehumano društveno uređenje i sve nedaće koje moderni život nosi. Ustvari to je cilj bilo kojeg umjetničkog izričaja. Da ne bude zabune, Hrvatska funk delegacija ne vrti samo izvorni funk, već svu plesnu glazbu kroz povijest gdje je jasno izražen, naglašen funk ritam: deep funk, jazz funk, big beat, disco funk, prog rock, psych funk, breaks, nu funk, soul, rnb, samba soul, latin funk, schlager breaks, yugo groove bossa, hip hop, dancefloor jazz, big bad latin boogaloo, library music, afrobeat, break beat, proto house, itd. Sad zamisli sve ove žanrove i podžanrove kroz izričaj mnogih kultura: bliski istok, Istočna i Zapadna Europa, Južna i Srednja Amerika… Cijeli svijet je u igri. Sve spomenuto mi provučemo kroz naše setove na konferenciji. Hrvatska funk konferencija je enciklopedija plesne glazbe kroz povijest. Da se razumijemo funk nije nista posebniji od punk rocka ili jazza ili npr. klasičnog rocka ili heavy metala, niti smo mi neki fanatici koji sve ostalo ne priznaju. Funk je naglašen u našem slučaju jer kao što sam spomenuo to je korijen plesne klupske glazbe. U tom kontekstu funk nosi vrelinu i općenito energiju koja pokreće na ples, ako čovjek ima bar malo sluha i ritma u sebi, bez obzira na glazbeno ili bilo kakvo opredjeljenje i starosnu dob. Funk je kao neki plesni klupski esperanto. Komunicira sa svima koji se nađu na dance flooru i svi međusobno komuniciraju plesom. To je posebnost ‘funkoidne’ glazbe.
Kako je uopće osmišljen live program? Puštaju li DJ-evi glazbu s vinila, CD-a, mp3-ija…? Ima li ograničenja, tj. onog što bi stranci rekli: ‘dedicated to format’?
Nenad Borović: Live program ima unikatan format, što je logično jer u jednoj večeri vrti 16 DJ-a. Koristimo četiri gramofona i dva DJ mixera. Dva paraleno povezana DJ set up-a. Većina nas vrti sa vinila, a neki koristeći serato kontroler (manipuliranje i reprodukija digtalnog formata preko kodiranih ploča na gramofonima). Nismo opterećeni formatom, iako gramofon nam je k’o piscu olovka, tako da su najčešće ploče ili Serato kontroler u pitanju. Ustvari, nema ograničenja, ako netko želi vrtjeti digitalne fileove sa CD playera, naravno da je dozvoljeno. Glazba, tj. senzibilitet za selekciju i dječačka razigranost i uzbuđenje su najbitniji u našoj priči. I tu je i mikrofon, tako da cijele večeri je prisutan vibe MC-a po ugledu na zlatni perid DJ kulture s kraja sedemdesetih i početka osamdesetih.
Koliko je Hrvatska u deficitu s kvalitetnim funk DJ programima?
Nenad Borović: Sada kad razmislim i nije u deficitu, iako to stalno mislim. Radi se o tome da je to ipak underground i glupo je očekivati da bude klupski mainstream zato jer je 2017. godina sa nikad širom paletom žanrova klupske plesne glazbe. Da je npr. 1979. i da Hrvatska funk delegacija dijeluje na ovaj način kao sada mogli bi raditi partye u Domu sportova. Postoje kvalitetni DJ programi i radijske emisije. Neki od programa iz cjelokupne ponude su: Nacionalna klasa je klupski program koji se jednom mjesečno održava u Rijeci posvećen isključivo funkoidnoj ostavštini ex Yu glazbe, a koju vodi Dr Smeđi šećer zajedno sa kolegom kopačem Yugo groovea Mr s-om.
Također u Rijeci se povremeno događa i funk/breaks program Kopaj ovo! koji vodi udruga CUT čiji je osnivač DJ Jopa (specijalizirana za scratch tj. turntablism). U Zagrebu nema baš redovne funk večeri, ali nastupi hrvatskih funk delegata i ostalih funk DJ-eva se događaju tijekom godine na raznim lokacijama. Evo nekih imena DJ-eva koji vrte tijekom godine: HFD DJs: Bijan, Bocca Sofistifunk, Borovich, Chill, D-Gree, Jopa, Kid VA, Kool S, Pips, SlipMat, Dr. Smeđi Šećer, Soul Bader, Tomo Ricov, Venom, Umbo i Werft. A odmah zatim tu su i prijatelji sa scene u raznim varijacijama funk glazbe: Jazzo, Keeper of the groove, Hrvo E. varaždinska ekipa Laci i Kamilo kroz večer Funkotoner rolaju suludo dobru večer Library, soundtrack, funk, disko i ine glazbe. Mogu tu uvrstiti i DJ-eve poznati po elektronskoj glazbi Iliju Rudmana koji je autentičan i odan svom mutant disco i house zvuku koji dolazi opet iz Funk glazbe i npr Brightona (Das House) koji je stari ljubitelj funk glazbe i zna ponekad zavrtjeti taj zvuk. Funk je aktivan i na radiju. Na Radio studentu Soul Bader i Werft redovito vode STANK! na Radio Studentu svake srijede od 20 sati. Zatim Tomo Ricov vodi Chimi Chaga emisiju na Yammatu svakog četvrtka od 14:15 sati. Tomo je nedavno ušao u novi projekt jazz kluba Boogie gdje će se redovno pored jazza slušati i funk i soul. Tomo je nedavno ušao u novi projekt jazz kluba Boogie gdje će se redovno pored jazza slušati i funk i soul. Vjerovatno sam zaboravio neke od prijatelja, no bitno je da si mi osvjestio činjenicu: Funk is not dead!
Koliko je važan segment kopača tj. diggera u cijeloj priči? Konkretno u tvom slučaju?
Nenad Borović: To mi je najvažniji i najuzbudljiviji segment pored one mini ekstaze koja se događa dok vrtim te diggove. Važan isto toliko kao hrana gladnome, kao ljubav zaljubljenom, kao dijete roditelju. Osnova je ljubav, strast i nezasitost prema glazbi. Jednom kada osjetiš draž pronalaska vinila neke pjesme koja ti je bila san i tu istu ploču doma pustiš i uz čašu vina je otplešeš, osjetiš je u prsima i stomaku, te je ugradiš u set i rukama je dodiruješ dok groove klizi i pali dance floor, onda je gotovo. Dijagnosticiraš, kako kaže ‘brat’ Šećer, opsesivno kompulzivni poremećaj i vjerojatno nikada ne prestaješ, ostaješ u toj slatkoj ‘bolesti’.
Dakle, i danas kad sam uključio kompjuter, bacio sam oko na par web-ova, nešto preslušao, podsjetio se da ‘taj’ tune moram nabaviti i stavio link u bookmarke. Ne žurim jer kad-tad ta ploča će biti moja kao sve ostale koje zacrtam.
Redovno posjećujem second hand dućane, kao knjižnicu, ako voliš knjigu, idem na buvljake, raspitujem se kad nanjušim da netko ima zaboravljenu kolekciju vinila od roditelja ili ujake, obilazim glomazne otpade. Nevjerojatno, činjenica je i ako pričamo o ozbiljnoj selekciji izvan kriterija i trendova i chartova da neku pjesmu vrtim i deset godina zaredom sa podjednakim žarom i svaki put kad joj nađem mjesto u setu doživim mini ekstazu kao da je čujem prvi put. npr. ovaj disco klasik:
Ili pak Ministry u ranoj funky fazi, također klasik:
Pokušao sam dočarati moju suštinu. DJ bi trebao biti alkemičar u stalnoj potrazi za ‘zlatnim grooveom’. Na taj način gradiš svoj svijet na dance flooru, tj. svoj zvuk. Isto kao i kod klasičnih glazbenika. Ako si strastveni nezaustavljivi crate digger, imaš dar osjetiti ljude i komunicirati sa njima putem glazbe na dance flooru, te vladaš tehnikama onda si potpuni DJ. Realno to je vrlo težak posao ako se to tako posmatra i jedino strast, jako puno vježbanja, kao i u svemu ostalome, te može dovesti do uspjeha.
Ovogodišnje izdanje u Boogaloou uključuje 16 DJ-a u 8 sati programa. To je pola sata po DJ-u, ako me aritmetika ne vara. Dakle, čini se kako tu nitko od DJ-a ne smije imati ni trunku flat prostora, da ne govorim o ‘promašenoj pjesmi’. Koliko je zahtjevno za DJ-a složiti tako ‘kratak i ubitačan’ set?
Nenad Borović: Dobro ti ide matematika i zaključivanje. Kao što si rekao, to je točno tako. Meni to nije teško, a vjerujem nikome od nas funk delegata. To je proslava, veselje, ljubav. Kao da ideš na date sa curom koja ti se jako sviđa i znaš da se ti njoj sviđaš. Nije ti teško upicanit se, otuširat, namirisati, kupit neku štosnu sitnicu i otići u slatku neizvjesnost. Znaš da te čeka ekstaza i toplina. Ove godine smo dodatno ‘zakomplicirali’ line-up tako će party biti podijeljen u tri segmenta: prvih dva sata radimo veliki back2back gdje jedan za drugim vrtimo po jednu ili najviše dvije pjesme i to bez unaprijed isplaniranog rasporeda, već pratimo flow, koristimo DJ senzibilitet i poštujemo etiku, u smislu, ne svađamo se tko će pustiti sljedeću stvar. Zatim slijede ubitačnih tri sata esencije u špici večeri gdje svatko od nas vrti po 12,5 minuta (4-6 pjesme) i onda zadnja dva sata radimo jam session gdje pored bac2back varijante imamo i free style gdje se scratcha, juggla i koristi mikrofon.
Poznato je da za DJ-a vinil nikad nije umro. U sklopu konferencije ćete imati i sajam ploča s naglaskom prodaje gramofonskih ploča specijaliziranih za plesnu klupsku glazbu. Kako biste laicima objasnili razliku između klasičnog buvljaka i toga?
Nenad Borović: Nisam previše istraživao, ali čini mi se da će ovo biti prvi hrvatski sajam vinyla specijalizaran za plesnu klupsku glazbu. Razlika od klasičnog sajma vinila i buvljaka jest ta da će selekcija ploča na našem sajmu biti fokusirana na plesnu glazbu bez ograničenja u žanru i vremenskog perida kada je glazba nastala. Ako voliš plesnu glazbu nećeš previše morati kopati. Svaki crate će biti ‘hot’ na svoj način. Pozvali smo omiljene zagrebačke second hand dućane vinila i zamolili ih da donesu isključivo plesnu glazbu bez ograničenja u žanrovima: Free bird, Roxy, Bon Ton, Dobar zvuk Woodstock, Dirty old shop. Karma vinyl nažalost nije u mogućnosti prisustvovati. Zatim smo pozvali neke od nezavisnih izdavača plesne klupske glazbe: PDV, Burek, Imogen. I na kraju pozvali smo i kolege DJ-eve koji će izlagati uključujući i Hrvatsku funk delegaciju. Planirajući sajam kada smo se odazivom izlagača zadovljili količinom ploča skužili smo da je sajam potencijalna nova mreža između: dućana, izdavača, DJ-a i publike. Što je osnova za zasebni projekt koji ćemo pokušati izgurati i tijekom godine.
Koliko je uopće razvijen taj segment digganja i nabavke ‘originalnog pribora za rad’ među domaćom DJ populacijom, tj. jel’ mp3 kriv za sve?
Nenad Borović: Koliko mi se čini, ako pričamo o domaćoj DJ sceni, vinil je iznova opet dovoljno živ. Stalno se događaju ti pomaci gdje se DJ-i polako sve više okreće vinilu. Zadnjih par godina na partyima DJ-i često vrte sa gramofona. Dovoljno je napomenuti da mi imamo naše male nezavisne izdavače klupske glazbe na vinilu: Burek, Imogen, PDV, House is ok. Mp3 nije kriv baš za sve, a niti je danas vinyl jedini format sa kojim se može kvalitetno raditi. Još prije pojave mp3 formata ploče su se prestale prodavati. Kaseta je bila prva koja se suprostavila vinilu, pa CD, čak i mini disc je pokušao. To je jednostavno tehnološka revolucija ali kao i u bilo čemu prave vrijednosti dolaze na vidjelo kad-tad i ponovo zauzimaju vodeću ulogu. Mp3 i razvoj tehnologije DJ kontrolera je doveo do povećanja broja DJ-a, a industrija je to sa radošću potaknula, pa je došlo do momenta da doslovno svatko može stati iza nekog stola i biti DJ makar jednom u životu. Čini mi se da taj trend jenjava u smislu da se ponovo prepoznaju pravi DJ-i, tj. oni koji ulazu u opremu kvalitetne formate, ne samo vinil, već npr. wav, flac digitalni format) vježbaju DJ rutine. Sve će to doći na svoje ili ne mora. meni je bitno da postoje kvalitetni klubovi, DJ scena i publika koja dolazi u klub zbog glazbe, druženja i zanosa. Za ove ostale fake DJ inkarnacije neću ni saznati da postoje jer ću biti u svom svijetu.
Proteklih godina ste imali i neke ekstra evente poput nastupa na ljetnim festivalima i proljetos u Garden Breweryju… Imate li planova još više prošitiri Funk konferenciju i pokriti više gradova u Hrvatskoj i u regiji?
Nenad Borović: Nakon održane 1.HFK nastupali smo u Varaždinu na Špancirfestu i to na glavnom gradskom trgu, zatim opet u Varaždinu na Adventu jer im se svidjel HFD fora, zatim u Osijeku na UFO festivalu, Beers beats and boogaloo u Tisnom u Garden Brewery kao suport Craig Charlesu. Ljetos u Šibeniku u sklopu Changer festivala. Zatim smo organizirali koncert vrsnog soul/funk benda Migfty Macambos kada smo i mi nastupali. Konkretne planove baš i nemamo, a niti ih previše želimo. U tome i jeste naša tajna. Mi smo nastali spontano, zaljubili se međusobno kao braća, super se igramo kao djeca, opasno se zabavljamo kad nastupamo i bilo kakav poslovni plan bi uništio tu energiju i dječačku razigranost što je pored glazbe možda i na prvom mjestu, osnova – tajni sastojak Hrvatske funk delegacije. Mi se radujemo konferenciji kao dijete koje ide u luna park, ili bolje u vodeni park i tu radost preko glazbe i komunikacijom sa publikom prenosimo na dance floor. Tako da nećemo se obogatiti, al’ da ćemo prašiti po klubovima i trgovima, to hoćemo!
I dakako ima li interesa u regiji za Hrvatskom funk delegacijom?
Nenad Borović: Ima interesa i mi smo umreženi s manje-više svim bitnim akterima scene: Slovenci – Tetkine Radosti (Bakto, Woo D i Borka), Udo Brenner, Bajo, Domen Kozole ( koji dolazi na sajam sa pločama iz svog dućana Gramofonoteka), zatim Srbija – Župany, Funky Junkie, zatim Goce iz Makedonije. Svi spomenuti DJ-i iz regije kao i mi najčešće se bavimo našom opsesijom u slobodno vrijeme, ili su neki profesionalci te nemaju dodatnog vremena pa nije niti lako napraviti neki samit funkera iz ex Yu. No o tome se priča dugi niz godina i siguran sam da će se to dogoditi Do tada poručujem vašim čitateljima; nemojte previše oklijevati: udahnite duboko, oslobodite nedjelju za spavanje i dođite na 3. Hrvatsku funk konferenciju u subotu 4. studenog, jer to će biti kao i do sada žurka za pamćenje!
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
