Nellcote ‘Surrender’ – u rascjepu između borbe i predaje

Zagrebački sastav, tj.projekt Vinka Ergotića EP-ije 'Surrender' doživio je svoje drugo, puno značajnije, oživotvorenje.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Nellcote 'Surrender'

Nellcote ‘Surrender’

Sažimanje i ekspanzija postao je prirodni tijek zagrebačkog sastava Nellcote. Godine 2010. bio je to akustični dvojac koji su činili Vinko Ergotić i Lovoro Boljat. Ubrzo su prerasli u bend i krenuli s koncertima što je trajalo dvije godine nakon čega se gubi trag ovoj grupi nazvanoj po francuskoj vili u kojoj su Stonesi u egzilu početkom 1970-ih snimili jedan od svojih ponajboljih albuma „Exile On Main St.“. Činilo se kako je Vinko Ergotić u međuvremenu pronašao novu ulogu kompozitora i tekstopisca talentiranoj pjevačici Luciji Ćustić Luce, no Nellcote je i dalje bila živa opsesija u njegovoj glavi.

Singl „She Said“ okarakteriziran kao anti-uspavanka i objavljen 2014. na Bandcampu bio je najava da sve dobiva kantautorski oblik, jer je Ergotić bio jedini preostao koji je stajao iz imena Nellcote. U prosincu 2015. Singl „If Only They Could“ bio je i jasna najava novog EP-ija „Surrender“ koji se pojavio u svibnju ove godine i kojeg u cijelosti potpisuje i izvodi Ergotić, dok mu jedino na posljednjoj „Who Is Next?“ gostuje kolegica Luce.

EP „Surrender“ posjeduje snažnu isposničku crtu. To je borba pjesnika samog sa sobom. S jedne strane opsesija da se nastavi, s druge tjeskoba o uzaludnosti tog pokušaja, a time i predaja koja visi nad vratom. Bez ikakve podrške sastava iz leđe i spasonosne buke koju bi mogao podići, Ergotić je uspio zagnjuriti dublje u svoju stvaralačku nutrinu i uspio redefinirati Nellcote, koji je u ovom trenutku kao daleko suštinskiji glazbeni proizvod od onog od prije 5-6 godina.

Svih pet pjesama kreću se unutar indie folka, koji je ujedno i svojevrsna sigurna zona za Ergotićev duboki vokal, dok se natruhe keltskih elemenata mogu pronaći u duetu s Luce u „Who Is Next?“ koji zatvara ovaj konzistentni materijal. Uvodna „So Long, My Friend“ kroz koju je riječ „surrender“ protkana kao refren upravo je najava novog Nellcotea – odbacivanje starog ruha i kreacija novog izričaja koji se pred slušateljem događa poput izlaska noćnog leptira iz čahure koji se sprema na svoj prvi let kroz tamu.

Naredna „Life“ kao da je misaono ukotvljena u nokturno posljednje stvaralačke faze Davida Bowieja, ali bez primisli o ikakvom plagijatorskom potezu. „Time/She“ otvara zanimljiv rakurs i možda je zbog toga najvrijednija na EP-iju, pjesma kao da otvara vremenski portal prema davnini dok Ergotić vokalno u jednu zvučnu tkaninu plete neki davni koralski napjev i kantautorski izričaj karakterističan primjerice za Simona & Garfunkela s početka njihove karijere. Slična duhovnost prožima i narednu „If Only They Could“ koja tako dolazi kako potvrda nove lirske snage Nellcotea, koji je ubrzo nakon objave ovog materijala ponovo zaživio kao bend u formi kvarteta.

Ostaje samo zaželjeti da ovog puta cijeli projekt duže zaživi, jer dug je put do publike, pogotovo one odabrane za ovakav tankoćutni glazbeni senzibilitet.

Ocjena: 8/10

(Samizdat, 2017.)

Poslušajte Nellcote “Surrender” na Bandcampu.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Autor

avatar
Close
Pratite nas i lajkate