Glazbena recenzija

Sun Kil Moon 'Common As Light and Love Are Red Valleys of Blood'
Sun Kil Moon 'Common As Light and Love Are Red Valleys of Blood' – dupla doza putopisnog nihilizma

Pojačanje Marcu O'Reillyju

Straight Mickey And The Boyz i Moskau
Straight Mickey And The Boyz i Moskau na rođendanu Ravno do dna u Vintage Industrial Baru

Najbolji koncerti 2016. godine

Poljednja lista u ovoj godini je lista najboljih koncerata. Kao i do sada pohodili smo ih na stotine tijekom godine, a izvukli dvadeset najznačajnijih, dakako onih održanih u Hrvatskoj. Redoslijeda prema najboljem nema jer nisu svi članovi naše redakcije pohodili svaki navedeni, a time i svako 'pripetavanje' gubi smisao. Pogledajte što smo izdvojili i, dakako, sretna Vam skorašnja Nova 2017. godina od cijele naše redakcije.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Glen Hansard u Lisinskom (Foto: Tomislav Sporiš)

Glen Hansard u Lisinskom (Foto: Tomislav Sporiš)

Glen Hansard – 9. 3. 2016., KD Vatroslav Lisinski, Zagreb

Postoje ljudi koji su u stanju od glazbe učiniti životnu silu koja ruši sve barijere, pomiruje ljudi, liječi… Glen Hansard jedan je od njih. Tisuću zagrebačkih duša u to se uvjerilo te večeri u dvorani Vatroslava Lisinskog. Nije došao i nije se postavio kao da smo zadnja rupa na svirali jer ne znamo tko je on i što je u stanju pružiti. Upravo suprotno. On je bio ta dobra vijest s početka. Došao je spasiti duše onih u dvorani, kako je i upućivao natpis na osvjetljenom bas bubnju u pozadini pozornice, i ne da je uspio, već je nas tisuću spakirao u raketu i ispalio nas u glazbeni raj o kojem mnogi nisu mogli ni sanjati kako izgleda.

Esma Redžepova na OFF-u (Foto: Jozica Krnić)

Esma Redžepova na OFF-u (Foto: Jozica Krnić)

Esma Redžepova – 16. 7. 2016., OFF festival, Šibenik

Esma Redžepova bolnih je nogu sjedila u improviziranom backstageu u samostanu sv. Frane i čekala svoj trenutak. Kada su članovi njezina Nune Brothers orkestra stupili na binu bilo je jasno da od kiše neće biti ništa i da je zadnja večer OFF-a spašena. Prema najavama, Nune Brothers su Esmina jazz varijanta orkestra, a prema onome što smo čuli i vidjeli, ima tu i funka i etna. Sve skupa, poprilično čvrst i „nabrijan“ bend, koji ipak nije nadjačao raspuklu snagu glasa Esme Redžepove. Prvo se sjedilo, a onda se naravno plesalo. Ni jedna publika, pa ni ona šibenska ne može biti imuna na „Đelem, đelem“ i „Čaje šukarije“.

Repetitor u Tvornici kulture (Foto: Zoran Stajčić)

Repetitor u Tvornici kulture (Foto: Zoran Stajčić)

Repetitor – 2. 12. 2016., Tvornica kulture, Zagreb

Povod za novi susret s Borisom Vlastelicom, Ana-Marijom Cupin i Milenom Milutinović bila je promocija nedavno objavljenog, zaista fantastičnog albuma „Gde ćeš“. S obzirom da albumi Repetitora, u najboljem mogućem smislu, zvuče kao da slušate live snimku ili zapis s nekog iznimno kreativnog „jam sessiona“, nije bilo baš nikakve sumnje da će „Suženi snovi“, „Gde ćeš“ ili „Ako te ikada“ i uživo zvučati fantastično. Usprkos tome, svaka od njih tog petka je otišla još korak dalje, prvenstveno zahvaljujući telepatskoj međuigri gitare i ritam-sekcije, sposobnoj da se iz noiserskog kaosa, za koji se čini kao da bi se svaki čas mogao raspasti, s lakoćom vrati natrag u pjesmu.

Placebo u KC Dražen Petrović (Foto: Marko Jadro / Perun.hr)

Placebo u KC Dražen Petrović (Foto: Marko Jadro / Perun.hr)

Placebo – 10. 11. 2016., Dvorana Dražena Petrovića (Cibona), Zagreb

Turneja kojom Placebo slavi 20. rođendan eponimnog debitantskog albuma naprosto se morala zaustaviti u Zagrebu, gradu u kojem od svog prvog koncerta davne 2003. godine uživaju status božanstava. To se potvrdilo i u skoro sasvim ispunjenoj Ciboni koja je zaglušujućim ovacijama ispratila doslovno svaku pjesmu Briana Molka i ekipe, stvorivši atmosferu kakva se, pogotovo na našim prostorima, stvarno rijetko viđa.

Mudhoney na 3. SuperUhu u Primoštenu (Foto: Tomislav Sporiš)

Mudhoney na 3. SuperUhu u Primoštenu (Foto: Tomislav Sporiš)

Mudhoney – 2. 8. 2016., SuperUho festival, Primošten

Rodonačelnici grunge scene treći put su gostovali u Hrvatskoj i opet ukazali na očito: beskompromisnost vam nikad neće donijeti bogatstvo i slavu, ali ćete zato uživati u stadionskim uspjesima svih onih koji su željeli biti poput vas. Mudhoney, naime, i danas zvuče onako kako je Nirvana htjela zvučati prije nego su ih se dočepali skupi producenti i veliki izdavači. Mark Arm nije dopustio da mu komercijaliziraju i ublaže zvuk i ostao je „kultan“, dok je njegov obožavatelj Kurt Cobain pristao na diskografsku igru i postao „bog“. Mark Arm se pred mikrofonom i sa gitarom u Primoštenu osjećao dobro u svojoj koži, Cobainu je prekipjelo ima već dvadeset i kusur godina. „Suck You Dry“ i „Touch Me I’m Sick“, ili bilo koja druga. Mudhoney voze svoj groove poput bučnog šlepera po prašini. Jednom, za dva tri stoljeća, kad ideja o ulasku pop-kulture u školske udžbenike bude realizirana, Mudhoney će poslužiti kao najplastičniji primjer poštenog rock and roll benda, koji je uporno odbijao lovorike i do kraja nudio znoj i krv. Iskonski zvuk grungea u Primoštenu je, u svoj svojoj nesavršenosti i kakofoniji, punio uši i vibrirao kroz tijela. Dalje>>

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate