Najbolje serije 2016. godine

TV sezona donijela nam je odlične serije u 2016. godini, a evo i osvrta na 20 najboljih. Redoslijeda od najbolje prema najlošijoj nema, jer, jednostavno, preporučljivo je pogledati svaku od njih.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Najbolje serije 2016. godine

Najbolje serije 2016. godine

“Horace and Pete”

Louis C.K., jedan od najcjenjenijih američkih komičara i televizijskih autora, ovom je minimalističkom filozofsko-konverzacijskom dramom u deset epizoda uspio problematizirati sve neuralgične probleme sumorne današnjice. Serija je smještena u New York danas, u bar koji postoji punih stotinu godina i koji je tradicionalno u vlasništvu braće Horace i Pete, kako se uvijek zovu muški članovi obitelji. Ono što je Louie uspio postići ovom gotovo kazališnom dramom majstorstvo je kojemu nema premca u recentnoj dramskoj produkciji. Gotovo da nema teme koja u ovoj seriji nije makar okrznuta: društveni se realizam i politika kao njegov generator, kako je i običaj, bistri za šankom u pripitim razgovorima, dok se istovremeno u stanu iznad bara dekonstruira mikrorealizam obiteljskih odnosa. Jednostavan i jeftin format ove briljantne web mini-serije s fantastičnom glumačkom postavom (Steve Buscemi, Alan Alda, Edie Falco, Louis C.K.) jedinstven su dokaz kako serija ne mora biti režijski razmetljiva i bremenita vizualnim efektima kako bi bila remek-djelo.

“Bron/Broen”

Treća sezona ove uzbudljive kriminalističke serije švedsko-danske koprodukcije, ne zaostaje nimalo za prvim dvjema. U središtu je zbivanja i dalje detektivka Saga, jedan od najzanimljivijih ženskih likova u recentnoj televizijskoj produkciji, posve lišena svakog stereotipa na koji smo navikli u karakterizaciji. U centru zbivanja treće sezone ove nordijske noir drame su obitelj i obiteljski odnosi u novom slučaju koji Saga istražuje, ali i njezini vlastiti obiteljski odnosi koji otkrivaju razloge zbog kojih je Saga upravo onakva kakva jest. “Bron/Broen” je prepun zaokreta u radnji i psihologiji likova, mračna, a istovremeno nevjerojatno topla unatoč tome što je smještena u ledeno podneblje i što se bavi ljudskom patologijom.

“Stranger Things” (Netflix)

Ovogodišnje ljetno Netflixovo iznenađenje izazvalo je instantnu nostalgiju kod one velike djece koja su odrastala u osamdesetima. Nije to ni posebno neobično, jer su autori braća Duffer, i sami pripadnici te generacije, ciljano i igrali na madelaine-kartu, smjestivši ovaj dječji horor upravo u to doba, u mali gradić u Indiani, sa strukturom i dramaturgijom koja je svojevrsni pačvork motiva prikupljenih iz filmografije i pop-kulture ’80-ih, iz “Gooniesa”, “Stand By Me”, “E.T.-ja”, “Carrie”, “Elm Street Nightmare” i još koječega, te s muzikom koju kao da je napisao sam Carpenter. Ono što ovaj nadnaravni SF horor čini posebno neodoljivim je izvanredna dječja glumačka postava, kao i veliki povratak Winone Ryder na ekrane.

“The Get Down” (Netflix)

Na valu novopronađene formule golicanja nostalgijom, započete mega uspjehom serije “Stranger Things”, Netflix je ovoga ljeta u suradnji sa Sony Picture Television producirao svoj najskuplji projekt dosad, 120 milijuna dolara vrijednu seriju “The Get Down”, autora Baza Luhrmanna. “The Get Down” je smještena u njujorški The Bronx 1977. godine, u doba čuvenog Blackouta, vjerojatno najuzbudljiviju godinu u povijesti pop-kulture, one u kojoj je disco postao mainstream i u kojoj su se rodili hip-hop i punk. Priča prikazuje rođenje hip-hop žanra uslijed jedne od najtežih društveno-političkih konstelacija u povijesti New York Cityja kojemu se potrefilo da ga u razdoblju najveće recesije vodi jedan od najnesposobnijih gradonačelnika u povijesti toga grada, mlakonja Abe Beame, koji je dopustio da grad za vrijeme njegova mandata propadne i u materijalnom i u moralnom smislu. Premda ju nije režirao sam Luhrmann, serija odiše onom luhrmannovskom estetikom spektakla, i vizualno i dramaturški, prepuna brzih, pomalo stripovskih scena, jarkih boja, ponešto iskarikiranih živopisnih likova zbog kojih se gledatelj bez problema izmješta u taj kronotop, osjećajući se kao jedan od likova, bez obzira na generaciju.

“The Crown” (Netflix)

Još jedna skupa serija kojom je Netflix demonstrirao svoju ovogodišnju produkcijsku dominaciju, svakako je britanska “The Crown”, priča o kraljevskoj obitelji koja započinje poslije drugog svjetskog rata vjenčanjem princeze Elizabete za Phillipa Mountbattena 1947. godine. Uvod je to u događaje koji će uslijediti nakon smrti kralja Georgea VI, u narodu popularnog i voljenog Bertieja, i krunidbe Elizabete, koja je i danas na istoj funkciji kao najdugovječnija kraljica te monarhije. Premda je faktografski točna i gotovo dokumentaristička u prikazu funkcioniranja krune u okviru britanske politike, priča se doima gotovo poput fikcije, a ono što ju čini posebno interesantnom je način na koji prikazuje unutarnju borbu glavne junakinje, svojevrsni građanski rat u duši djevojke koja je u dobi od 26 godina postala kraljica i poglavarka anglikanske crkve, i koja se, premda većinu djetinjstva pripremana za tu ulogu, odjednom našla u situaciji u kojoj se bore njezina ljudskost s božanskom dužnošću koja joj je namijenjena. Serija je ujedno i plastičan prikaz besmisla monarhije i fenomenološki osvrt na odnos britanskog naroda prema svojoj kruni, a zanimljiva je čak i ako monarhiju kao državno uređenje doživljavate kao atavistički sistem uređenja koji u ime tradicije parazitira na narodu.

“The Young Pope”

“The Young Pope” je serija nastala u produkciji HBO-a kojom je oskarovac Paolo Sorrentino penetrirao u televiziju. Priča je to o početku pontifikata pape Pija XIII (majstorski ga je odigrao Jude Low), mladog, autoritarnog, osvetoljubivog kardinala Lennyja Belarda, koji je za poglavara Katoličke crkve odabran spletom okolnosti u vatikanskim političkim previranjima, kao prvi američki papa u povijesti. Povrijeđen već kao dijete koje su roditelji napustili, ovaj kompleksan čovjek sve svoje papinske odluke donosi gotovo osvetnički, prkoseći pritom vatikanskom ustroju i dotadašnjoj politici, tvrdoglavo i nemilosrdno vodeći Crkvu na konzervativan i tradicionalistički način, potpuno u neskladu s idejama svoga prethodnika, kao i s vremenom u kojem živi. Jedna joj je od najvećih vrijednosti što propituje vjeru u kontekstu današnjice, kao i to što je sposobna čak i osobu ateističke ili neke druge vjerske provenijencije navesti da se uplaši za opstojnost Katoličke crkve pod njegovim vodstvom. Serija je vizualno prekrasna, vješto režirana, s poetičnim kadriranjem na kakvo smo navikli od Sorrentina, nevjerojatno duhovita na mjestima na kojima to najmanje očekujete, ali i vrlo kritična prema Vatikanu i njegovim zakulisnim i licemjernim političkim igricama u ime Boga. A vjerojatno ima i jednu od najboljih ovogodišnjih uvodnih špica.

“Narcos” (Netflix)

Netflixova serija “Narcos”, koja nevjerojatno realistično prikazuje stvarne događaje u lovu na kokainskog kralja Pabla Escobara, u drugoj je sezoni zaokružena Pablovim konačnim padom. Priča je i dalje vođena naracijom američkog detektiva koji se prisjeća detalja tog sumanutog lova na jednog sociopata do istrebljenja, ali se u njoj pojavljuju i Escobarova osobna previranja i psihologizacija lika zbog koje pomalo gubi na dokumentarističkoj kvaliteti, ali dobiva na nekim drugim razinama.

Premda je priča o Escobaru poznata, ono što ju u ovoj seriji čini posebno zanimljivom jest način na koji je prikazan puni krug uspona i pada jednog čovjeka koji je, snatreći o tome da bude poštovan, uspio stvoriti sliku o sebi i kao svecu i kao personifikaciji zla, koje su supostojale istovremeno među kolumbijskim stanovništvom, a postupno se uz pomoć medija prelile i na svijet. Serija ne preza od kritiziranja amričkih političkih spinova, kao ni američke nesposobnosti, a uspijeva stvoriti i bliskost s manijakom kojega gledatelj na trenutke čak i žali ili s njime suosjeća. Pablo je mrtav, i nedostajat će, ali “Narcos” ide u sljedeću sezonu čija je radnja najavljena u završnoj epizodi. Dalje>>

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate