My Buddy Moose ‘Shine! Shine! Shine!’ – biti ili ne biti

Treći album svakog benda bi se mogao zvati 'Biti ili ne biti'. Kako prvi donosi hype u unutrašnjim redovima i kako drugi album 'postavlja zamku', treći je taj koji obično rješava mnoge dileme, posebice onu 'je li stvar zaživjela?'.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

My Buddy Moose 'Shine! Shine! Shine!'

Riječki My Buddy Moose bend je koji zasigurno ima tu vrstu dileme jer djeluje u teškim uvjetima domaće scene unutar koje naklonost prema grupama koje su odabrale engleski jezik za svoj izričaj i nije baš velika. To je jedna od onih grupa koje u rovovskim bitkama svojih koncerata doslovce s godinama skupljaju jednog po jednog fana. Velika je to igra živaca. Stvari idu sporo, ali u slučaju My Buddy Moosea i u pozitivnom smjeru jer posjeduju onu magiju americane koju im ne mogu zanijekati ni najveći glazbeni hipsteri.

„Shine! Shine! Shine!“ najzaokruženije je djelo grupe do sada, dobro izbalansirano, konkretno prezentirano i što je najvažnije odsvirano uživo, čime je spriječeno eventualno gubljenje životnog soka ovog albuma reskih gitara i grube produkcije koju potpisuje Chris Eckman, kojeg slobodno možemo nazvati guruom americane ovih naših prostora. Jer iako je Seattle njegovo ‘prirodno okruženje’ s godinama se pokazao kao bitan zamašnjak ovdašnje scene. Lijepo je to kad takav jedan glazbenik ovdje pronađe smisao bavljenja rockom, a ne samo da je turist željan močenja jaja u Jadranu.

Jedna od najljepših karakteristika albuma je što je produciran za vinil. Znaju glazbenici i znalci što to znači, jer je to skoro postalo zaboravljeno umijeće, ili ako želite: zanat. Za tako nešto potrebno je uranjanje u analogiju, a ne u digitaliju. Jer iznimno veliki broj albuma koji je kreiran kroz digitalnu tehnologiju ne mogu zaživjeti na vinilu ni u post-festum situacijama. Stoga je iznimno pohvalno za Dancing Bear što se odlučio „Shine! Shine! Shine!“ objaviti i u obliku vinilnog izdanja, koliko god se to činilo u ovom trenutku riskantno, ali My Buddy Moose je jedan od onih rijetkih domaćih bendova čiji album treba doživjeti u tom obliku.

Jasno je to već kad se poput ruže rascvjeta uvodna „Fucking Boring“ kroz raskošni rif i decentno southern rock podebljavanje klavijaturama. Smjenjuje je brza garažna „Girl“ da bi kao treća zasjala „Shine! Shine! Shine!“ polu-laganica kreirana za obožavateljice, čime je My Buddy Moose uspješno primjenio formulu klasičnog otvaranja rock albuma po sistemu brzo-brže-lagano. Jest da su time opasno zagazili i u područje AOR-a više nego na prethodna dva albuma, ali četvorka Benčić, Botić, Đečević, Širola to radi izuzetno elegantno i sa stilom.

Na „Shine! Shine! Shine!“ se odlično nadovezuje plesni country rock „She Knows“, da bi A stranu zatvorila „Lack Of Imagination“ čiji uvodni rif toplo evocira neke davne uspomene na „Virginia Plain“ Roxy Musica. „Roulette“ u kojoj se mogu pronaći natruhe surf mistike The Bambi Molestersa, kao prva na B strani otvara nove vidike albuma. No treba imati u vidu kako je Luka Benčić već duži niz godina pridruženi član sisačkih surf rokera, a u posljednjih godinu dana aktivno mijenja na basu Ladu Furlan Zaborac, a naravno na albumu je uz Vavu ugošćen i Dinko Tomljanović na lap steelu, pa je pretapanje utjecaja bilo neminovno, ali u korist My Buddy Moosea. Iz „Love Like Ours“ kao da progovaraju The Jayhawksi i višeglasje karakteristično za The Monkees da bi „Traveller“ otišla korak dalje ka Twin Cities zvuku iz 80-ih. Posljednje boogie dizanje adrenalina pred kraj nudi „Love, Love, Love“ da bi „Not The One“ u fade out ulozi elegantno zatvorila album.

Pa sad, treba li domaćem rocku šutnuti nogu u dupe ili ga treba slušati? U slučaju My Buddy Moosea sigurno je preporuka za ovo potonje. Pitanje: biti ili ne biti, nešto je što treba shvatiti ozbiljno. Prije nego bude prekasno…

Ocjena: 9/10

(Dancing Bear, 2013.)

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Autor

avatar
Close
Pratite nas i lajkate