My Baby ‘Prehistoric Rhythm’ – u ozračju džungle

Nizozemski My Baby postaju sve značajniji bend na europskoj sceni. Primijetili su to i na britanskom otoku gdje će ovog ljeta zasvirati na Glastonburyju i Isle Of Wight festivalima. A svako novo preslušavanjem albuma 'Prehistoric Rhythm' samo potvrđuje opravdanost svega pozitivnog što im se događa.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
My Baby 'Prehistoric Rhythm'

My Baby ‘Prehistoric Rhythm’

Nizozemski mediji ih sve češće nazivaju najboljim tamošnjim bendom, kao što se već i u ovdašnjim hrvatskim okvirima može reći da su u svega dvije godine My Baby došli do statusa koncertne atrakcije. Nedavno održani Beer Fest u Zagrebu to je dodatno potvrdio jer najšarolikiji uzorak publike nije ostao nimalo imun na ritam trija koji čine sestra i brat Cato i Joost van Dyck i Daniel da Freeze, a uskoro će se u to uvjeriti i svi oni koji odluče posjetiti Tabor Film Festival. Dokaz je to da formula u kojoj se u jednoj točki susreću blues i rave ozračje ne samo da unosi žanrovska osvježenja za 21. stoljeće, već nalazi i na prilično širok interes publike.

No koncerti su jedna stvar, a snimanje albuma sasvim druga, što My Baby dobro razlučuju, jer ono što raspamećuje publiku uživo kao studijski potpis može izazvati sasvim suprotnu reakciju – dosadu. Na svom trećem albumu „Prehistoric Rhythm“ My Baby su uspješno izbjegli tu zamku. Kako i naziv upućuje dublje su uronili u značenje ritma koji im tako prirodno leži, zakvačili po putu još neke stilove i utjecaje i pokušali probuditi u sebi drevni plemenski impuls koji vodi u trans. Ukratko, pustili su da ih blues odvode u Afriku.

Pulsirajuća „Electrified“ od početka albuma diše unutar dubokih bas frekvencija u dugačkoj i ritmom opijenoj šestominutnoj komunikaciji vokala Cato van Dyck i gitare Daniela da Freezea. To poniranje prirodno se produbljuje sa „Same Wave“ koja debelo koketira sa sporim dub ozračjem da bi „Love Dance“ odjeknula kao world music stapanje centralne Afrike i vokala kojeg bi mogli pripisati i dalekom istoku, kao što i violina unosi dodatnu dimenziju zvučne širine u osvježavanju plesnog ritma.

S „Cosmic Radio“ My Baby nakratko koketira s modernom R&B izričajem prije nego li džungla ponovno progovori u „Ancient Tribe“, dok s „Moon Shower“ donese baladni smiraj križan nečim što bi se moglo nazvati Bamako ugođajem.

Drugi dio albuma „Prehistoric Rhythm“ donosi više konzistentnosti na blues terenu evocirajući na period debitntskog „My Baby Loves Voodoo“ albuma. „Make Hundred“ pravovjerni je delta stomp, kao što su nešto kasnije „Straight No Chaser“ i „Sunroof Diesel Blues“ čvrsto ukotvljeni u bluesu, a tu pravovjernost čisto kao balans prvom dijelu ‘remete’ „Luminate“ i „Haunt Me“ decentnim pumpanjem, dok završnica pripada meditativnoj „Haunt Me (Slight Return)“.

Iako „Prehistoric Rhythm“ ne posjeduje snažni radiofonični singl kapacitet kakav je imao prethodni „Shamanaid“, My Baby je izvojevao pobjedu u par segmenata. Prvi je da je ovaj album ukazao na to da bend posjeduje kreativni kapacitet u osmišljavanju i unapređivanju svog zvučnog imidža. Drugi je da s naglaskom na album koji ima odlike konceptualne priče produžava bitak na sceni i učvršćuje svoju poziciju i mimo ciljanog rađenja singlova, a treći da je istovremeno postignuto objedinjavanje prethodnog rada, tj. na „Prehistoric Rhythm“ se može gledati kao na poveznicu između „Loves Voodoo“ i „Shamanaid“ i u produkcijskom smislu, jer novi uradak posjeduje grublju i siroviju produkciju poput prvijenca i solidan broj pravovjernih upliva u blues. Dakle, svakako svjedočimo kvalitativnoj uzlaznoj putanji jednog inozemnog benda koji nam se udomaćio i na pozornicama.

Ocjena: 8/10

(Glitterhouse Records, 2017.)

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate