Mogwai ‘Every Country’s Sun’ – glazba nepostojećih filmova

Mogwai, a i post rock općenito, već se dugo nalaze pred zidom, u nekoj vrsti kreativne stranputice iskazane čestim zaglavljivanjem u manirizmima i neumornim ‘rimejkanjem’ gitarističkih pasaža, dramatičnih promjena i ‘pumpanja’ tempa kojima su nas oduševljavali prije 15-20 godina. Na sve navedeno redovno ćemo nabasati u izričaju novih bendova alter, indie, shoegaze pa čak i pop predznaka, no u njihovom je slučaju post rock tek djelić mozaika sastavljenog od čitavog niza različitih žanrova i podžanrova.

Mogwai 'Every Country's Sun'
Mogwai ‘Every Country’s Sun’

Izvorni post rockeri tipa Mogwai tako su primorani potražiti način da svoju muziku osvježe drugačijim, manje predvidljivim i koliko-toliko aktualnijim utjecajima, što im na zadnjim albumima baš i nije polazilo za rukom. Da na njih, međutim, i dalje treba računati pokazali su uglazbljujući dokumentarce poput “Before the Flood” ili francuske TV-serije “Les Revenants”, čija pripadajuća soundtrack izdanja spadaju u gornji dom diskografije grupe Stuarta Braithwaitea.

I “Every Country’s Sun” udara najjače u skladbama koje kao da su nastale za potrebe nekog filma, prvenstveno u fantastičnoj “Coolverine”. Satkana od hermetičnih loopova i predivne teme na gitari, uvodna stvar na albumu svakako ulazi među najuspješnije Mogwaijeve pokušaje spajanja elektronike i rocka, no oduševljenje će splasnuti već na idućoj pjesmi “Party in the Dark”. Riječ je, naime, o jedva osrednjoj kopiji New Ordera i, zajedno s Enoovskom ambijentalom “1000 Foot Face”, novoj potvrdi da bi se stvarno trebali okaniti pjevanja.

Nasljeđe velikog Briana itekako je primjetno i u “aka 47”, ali i u “Don’t Believe the Fife”, gdje im se u imaginarnom sessionu pridružuju Vangelis i Jean-Michel Jarre. “Old Poisons” i “Brain Sweeties” startaju zanimljivo, ali se ne uspjevaju razviti u ništa vrijedno spomena, dok “Crossing the Road Material” djeluje poput najobičnijeg improviziranja na probi. “Battered at a Scramble” i “20 Size” iznova će vas uvjeriti koliko su zapravo srodni post rock i shoegaze, posebno kod Mogwaija čiji gitarist i povremeni vokal Braithwaite zajedno s Rachel Goswell iz Slowdivea svira u supergrupi Minor Victories.

“Every Country’s Sun” ipak je završio na pravoj strani, i to zahvaljujući istoimenoj kompoziciji, sporogorućoj psihodrami koja kulminira veličanstvenim distorziranim krešendom na tragu kultnih ranih albuma “Young Team” ili “Happy Songs for Happy People”.

Da rezimiramo, manje-više tipična ploča utjecajnog škotskog benda koja u najboljim trenucima daje dovoljno razloga da tu i tamo čekiramo što ima novo kod Mogwaija. A i u post rocku općenito.

Ocjena: 6/10

(Rock Action, 2017.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh