Mate Škugor: Širimo festivalsku lokaciju, SuperUho bi moglo biti rasprodano

Razgovor s prvim čovjekom SuperUho festivala u Primoštenu (7.-9. kolovoz).

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Mate Škugor (Foto: Jozica Krnić/Tris)

Mate Škugor (Foto: Jozica Krnić/Tris)

Matu Škugora nimalo ne trese nervoza, već danima vozi bicikl po Šibeniku i posjećuje koncerte. Pripreme za četvrto izdanje SuperUho festivala idu po planu, ulaznica je tražena roba, a po imenima koja stižu na dvije pozornice u šumi pored Primoštena, ova bi godina mogla biti najbolja dosad.

SuperUho će prvi put u povijesti dvije godine zaredom biti na istoj lokaciji. Pronašao si se, dakle, u Primoštenu…

Kao prvo, čovjek koji upravlja lokalnom zajednicom, načelnik općine, razumije ovu priču. Menadžerski vodi svoju općinu i zna kako ovakvi projekti funkcioniraju. Petrina ovu priču razumije čak i s glazbene strane, jedan je od rijetkih političara koji redovito ide na koncerte, i to ne mislim na koncerte u Primoštenu ili Šibeniku, već na one u krugu tisuću kilometara. Odrastao je u šezdesetima i to je glazba koja mu je najdraža, šezdesete i rane sedamdesete, tako da u startu gaji senzibilitet prema ovakvom nečemu. A drugo, općina Primošten je u suficitu i Stipi Petrini je jasno koje beneficije može projekt poput SuperUha donijeti Primoštenu. Što se našeg međusobnog odnosa tiče, on zasad funkcionira besprijekorno, potpisali smo ugovor na pet godina. Mi svoje odrađujemo po dogovoru, dobili smo sve što smo tražili što se samog prostora tiče. Jučer je završeno proširenje kampa, danas se uređuje plaža, u ponedjeljak krećemo s proširenjem prostora ispred druge pozornice, koji će biti poravnat, a povećat ćemo mu kapacitet na tisuću ljudi, dakle triput više nego lani.

Znači, ove godine očekuješ više ljudi?

Da. Mi smo kontinuirano, od veljače naovamo, na pedeset posto više prodanih ulaznica od lani. Ako se tako nastavi u idućih deset dana, festival će biti rasprodan.

Koliko bi to bilo ljudi?

Zaustavit ćemo se na dvije i pol tisuće ljudi dnevno, tu računam i novinare, sponzore, pokrovitelje, goste… To nam je optimalna brojka.

Kolike financijske koristi Primošten ima od SuperUha?

Pretpostavljam da još nisu radili analizu za prethodnu godinu, ali ono što znamo je da će ovo ljeto samo naš kamp ostvariti ukupno između dvije i tri tisuće ljudi. Plus svi ostali koji su smješteni u regularnim smještajnim kapacitetima. To su značajne brojke.

Svaki festival s kampom i plažom ima namjeru postati lokacija za obiteljsko ljetovanje. Ostvaruje li se taj cilj?

Nama je glazba uvijek u prvom planu, ideja je da to bude glavni motiv dolaska. A sve ostalo je dodana vrijednost. Znači, ti dođeš, imaš priliku za izuzetno povoljno ljetovanje, ukoliko ti je kampiranje ono što te zadovoljava, i usto dobiješ festival koji je stvarno ono… Ove godine sam napokon zadovoljan.

Znači da dosad nisi bio?

Ma ne… Samo uvijek imamo taj osjećaj da kasnimo i kasnimo i kasnimo… I jesmo kasnili. I prve godine kad smo zarolali priču, i druge kad je bila selidba na sv. Mihovila, i treće kad smo otišli u Primošten. Kasnilo se s dogovaranjem programa po dva, tri mjeseca. Sad smo to odradili na vrijeme i kako treba.

(Foto: Jozica Krnić/Tris)

(Foto: Jozica Krnić/Tris)

Koliko je zahtjevnije raditi festival na moru u odnosu na Zagreb?

To su potpuno dvije različite priče. Festival na moru je i financijski zahtjevniji, priča se daleko poskupljuje. Uzmimo na primjer samo domaće izvođače koji, htjeli mi to ili ne, većinom žive u Zagrebu, mada se uvijek trudimo dati priliku i glazbenicima iz Šibenika ili okolice. Dakle, uzmi samo taj trošak. Mi na domaće izvođače moramo potrošiti trideset tisuća kuna minimalno, na njih pet ili šest. Smještaj, hrana, honorar, put i slično. To su realni troškovi. Da ne pričam sad i o produkcijskim troškovima koji su daleko viši i zahtjevniji, pa onda i popratna infrastruktura. U Zagrebu se ovakav program može složiti – sad ću bubnuti – za 250 tisuća kuna, a da svi ostali troškovi budu na razini 60 ili 70 tisuća kuna. A ovdje, onoliko koliko trošiš na program, još toliko potrošiš i na ostale troškove.

Kako slažeš line-up? Ovisi li sve o tvom ukusu, prilagođavaš li ga publici ili sve ipak ovisi o lovi?

Prvo i osnovno, postavili smo budžet koji je sad već dosta stabilan.

Koliki je ukupno?

Milijun kuna.

Znači, na izvođače ide pola od toga…

Da, možda i nešto više. S druge strane, pokušavamo izbjeći da nam se dogodi nekakav Kings of Leon, u koje ćemo ukucati pola ili dvije trećine budžeta, pa da ostatak programa pati. Takva situacija je bila prve godine, ali to je bilo ciljano napravljeno s The National kako bismo postavili cijene ulaznica. Znači, National su pojeli dvije trećine budžeta ali, kažem, cilj je bio postaviti cijene ulaznica koje kasnije nismo više morali korigirati. Bilo mi je jasno da ako krenemo s jednom cijenom ulaznica, svako daljnje povećanje ljudima se neće svidjeti. Ni meni se ne sviđa kad mi netko poskupljuje bilo kakav proizvod.

Dakle, slaganje line-upa…

Što se tiče samog izbora izvođača, pokušavam tu napraviti balans između imena za koje smatram da su bitna za pop-kulturu, koja su zapravo odredila današnju pop-kulturu, poput Buzzcocksa i Billyja Bragga. Mogu tu navesti i Shellac, koje predvodi Steve Albini. Dakle, imena koje su nekakve kontinuirane vrijednosti, a za koje znam da dobar dio mlađe populacije ili nije čuo ili im nisu posvetio dovoljno pažnje. To je taj edukativni trenutak koji imamo kroz festival, jer smatram bitnim ljudima prezentirati takve univerzalne vrijednosti. Drugo su bendovi koji su aktualni sad, koji su već neko vrijeme u naponu snage, poput Conora Obersta, M. Warda ili Liarsa, a treći su izvođači u dolasku. Neki od njih rade relativno dugo, ali su prepoznati u zadnjih nekoliko godina i za koje smatram da će odigrati bitnu ulogu u daljnjoj evoluciji popularne kulture. Recimo, Frenkie Cosmos, odnosno Greta Kline, jedna hipertalentirana cura, inače kći glumca Kevina Klinea. Bio sam iskreno fasciniran njome. Savršeno normalno dijete, nisam mogao vjerovati da netko tko odraste u holivudskom okruženju može izrasti u takvu osobu. Evo, reći ću da bih volio da moja djeca budu takva. Sad mi je Kevin Kline još i draži glumac.

Koji ti je favorit ove godine?

To mi je užasno teško reći.

Dobro, onda čijoj se svirci najviše raduješ?

Radujem se trenutku kad će pedesetogodišnjaci krenuti u pogo na Buzzcocksima. U početku ću to pratiti sa strane, a onda ću im se priključiti.

Uspiješ li uživati na festivalu kao velik šef dok drugi rade ili je to nemoguća misija?

Na Terraneu, recimo, nije bilo niti sekunde vremena za uživanje u svirkama. Na SuperUhu se čak i pronađe. Dobro smo posloženi, tim je super, čak mi i ne daju da previše radim. Odnosno, pokušavaju izbjeći da me dodatno angažiraju, jer znaju da je na meni je sav taj financijski teret, stalno moram nešto izmišljati kako bih pokrpao budžet i kako bismo uspjeli preživjeti do iduće godine.

20245731_780921285425640_867339954931825234_nKako biraš domaće izvođače?

Uglavnom su to bendovi koji su nadareni i koji su u dolasku. Neki od njih su već donekle etablirani i imaju određenu količinu publike koja ih prati, ali dobar dio njih su oni koji će tek doći. Ono što izbjegavamo su ta naša etablirana imena, jer za tim ne vidimo nikakve potrebe. Oni ionako odsviraju dvadesetak koncerata po obali tijekom ljeta. Jedina iznimka ove godine su Trobecove krušne peći, koji postoje od početka osamdesetih, no trideset godina ih nije bilo.

Koliko si zadovoljan medijskim praćenjem festivala?

Paaa… ono što me iskreno iznenađuje je Slobodna Dalmacija. Ja ne vučem novinare za rukav, ali mislim da bi im SuperUho trebalo biti zanimljivo. To mi je jedina nelogičnost, ovo drugo mi je u skladu s očekivanjima. Nema smisla raspravljati o zadovoljstvu ili nezadovoljstvu. Znam da je količina informacija i programa koji se produciraju ogromna i da urednici moraju filtrirati. Kažem, iznenađuje me poprilična ignorancija od strane Slobodne Dalmacije, jer ipak se nešto značajno događa na području njihovog interesa. Nadam se ipak da će nas ove godine malo ozbiljnije popratiti.

U Šibeniku boraviš već neko vrijeme, u gradu u kojem se puno festivala uguralo u razdoblje od dvadesetak dana. Kako ti to sve izgleda?

Primijećujem nelogičnosti. Nelogično je da netko unutar Grada, a mislim da bi se time trebalo baviti Kulturno vijeće, nema kalendar u koji će zapisati i preraspodijeliti novodolazeće projekte. Evo, sad se pojavio novi festival koji se preklopio s dva već postojeća. Mislim da to nije fer prema ljudima koji rade na projektima po deset ili petnaest godina. Kad je Terraneo prvi put dolazio u Šibenik, znali smo što postoji u Šibeniku kad je glazba u pitanju i pozicionirali smo se tako da se ne poklapamo s OFF festivalom ili s festivalom na Martinskoj dok je još postojao. To je stvar pristojnosti. Dolaziš kod nekog doma, pa nećeš mu sad radit sranja. U Šibeniku ne postoji kulturna strategija, samo se ubacuju projekti.

Kako ocjenjuješ program na tvrđavi sv. Mihovil, gdje si prije dvije godine napravio nekoliko pamtljivih koncerata?

Uz iznimku S.A.R.S.-a, koji je meni apsolutno dno od benda, ugodno sam bio iznenađen posjetom na Gregoryju Porteru, vjerojatno će i Gus Gus dobro proći. Stereo MC’s su mi nezanimljivi, jer zadnjih dvadeset godina ne produciraju ništa. Ali generalno, stvari na tvrđavi bolje funkcioniraju nego što sam mislio. Znam koliko je teško složiti međunarodno relevantan program u prostoru takvog kapaciteta. Tako da mi je ova sezona, ako isključimo S.A.R.S., ugodno iznenađenje.

Tekst objavljen u suradnji s portalom TRIS.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate