Mark Lanegan Band ‘Gargoyle’ – gotička panorama

'Dark' Mark Lanegan kao da je odlučio još jednom opravdati svoj nadimak, pa je svoj novi, deseti po redu, natrpao mnogim gotičkim stereotipima i općim mjestima, ali je pritom isporučio i jednu od svojih najboljih ploča u posljednje vrijeme.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Mark Lanegan Band 'Gargoyle'

Mark Lanegan Band ‘Gargoyle’

Albumu u nazivu stoji vodoriga, najavljen je singlom koji se zove “Nocturne”, a otvara ga pjesma naslovljena “Death’s Head Tattoo”. Ovako na papiru djeluje gotovo komično, pa i autoironično Laneganovo poigravanje sa svojim imidžem ogrezloga mračnjaka. No, nije li i njegov sjajni, uvjetno rečeno povratnički album “Blues Funeral” bio pun grobara, krvave blatne vode, fantazmagorije i mračnih vlakova koji nestaju? Čini se da Lanegan stvara najbolje pjesme kada se u pripremi terena okruži darkerskom simbolikom.

Nakon što se spomenutim albumom u ovom desetljeću vratio nakon osam godina izbivanja, od važnijih izdanja objavio je ploču “Imitations” na kojoj je obrađivao sve od jazz standarada, preko Nancy Sinatre do Nicka Cavea, te album “Phantom Radio” koji je sadržavao nekoliko doista sjajnih pjesama, ali kao cjelina nije djelovao jednako čvrsto kao “Blues Funeral”. Nije možda ni “Gargoyle” jednako čvrst, iako je vrlo blizu, te u svakom slučaju još jedan predstavlja korak u pravom smjeru.

Deset pjesama koje su okupljene na ovom albumu vrlo su slične jedna drugoj. Lanegan, njegov stari kolega, producent Alain Johannes i novi autorski suradnik Rob Marshall koji je koautor glazbe na više od polovice pjesama, kao da su ih uobličili tako da čine gotovo nedjeljivu cjelinu, a sa ponovljenim slušanjem sve se više uvlače u kožu. Osim navedene ekipe, od slavnih suradnika tu su i veliki Josh Homme iz Queens of the Stone Age, te Greg Dulli iz The Afghan Whigs kao i neizbježni pobočnik Duke Garwood.

Pjesme “Death’s Head Tattoo” i “Nocturne” koje otvaraju album kao da su stvorene za filmske scene noćne vožnje kroz pustinju, s Laneganovim grubim vokalom koji struže priče o nezdravim odnosima preko nježnih elektoničkih ritmova uz reske električne gitare koje se probijaju iz pozadine. Na njih se naslanjaju glazbene ponešto vedrije “Blue Blue Sea”, te aktualni singl, frenetična “Beehive” koju osim zaraznog refrena krasi i ritam koji tjera na ples, nešto kao da vas okružuje roj zujećih pčela.

Prvi dio albuma završava velteovskim droneom pjesme “Sister”, dok drugi počinje veselom koračnicom u duhu Iggyja Popa, “Emperor”, koja, uz žestoku “Drunk on Destruction” odudara od inače nježnije druge polovice ploče. Na njoj su se našle “Goodbye to Beauty”, koja kao da je nadahnuta spomenutim baladama koje je obrađivao na “Imitations”, te manje upečatljiva “First Day of Winter”, kao i završna “Old Swan” u kojoj se napokon kroz sav mrak albuma probija i pokoja zraka optimizma, pa tako album završava sa porukama nade i zahvalnosti.

Riječju, iako nije posebno revolucionaran ni u kojem pogledu, “Gargoyle” je svakako hvalevrijedan dodatak ionako impresivnom katalogu našeg mračnog Marka.

Ocjena: 8/10

(Heavenly Recordings, 2017.)

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Autor

avatar
Close
Pratite nas i lajkate