Glazbena recenzija

metallica-coverff
Metallica ‘Hardwired… to Self-Destruct’: Zakoni tržišta protiv fizikalnih zakona

Komentar

Facebook profil Ministra Orepića u trenutku postavljanja isprike dekanu FER-a zbog policijske racije u KSET-u
Oprostite ministre Orepiću

Marijana Perinić, komičarka: Ismijavanje hrvatske političke scene je parodija parodije

Razgovor s poznatom komičarkom nekoliko sati prije šibenske promocije njezine treće knjige ‘Jesi online?’.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Marijana Perinić (Foto: Tomislav Šebek)

Marijana Perinić (Foto: Tomislav Šebek)

Marijana Perinić, šibensko-zadarska stand up komičarka sa zagrebačkom adresom, imala je samo jedan uvjet pri dogovaranju intervjua – morali smo ga obaviti što bliže moru. Sjeli smo na nekih desetak metara od ruba šibenske rive i s iznenađujuće jakim suncem u očima pokušali dogovoriti temu s kojom ćemo otvoriti razgovor. A njih je koliko hoćete: tri napisane knjige (“Gore ne može”, “Šaka suza, vrića smija” i “Jesi online?”), talk show “Ženske priče”, redovni comedy show “Štiklom u mozak, loptom u dupe” i, naravno, njezina imitacija predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, koja ju je proslavila nadaleko. Nakon što smo se složili da je Željko Pervan i dalje najduhovitiji Hrvat, Marijanu je počelo mučiti ono što muči svakog tko promovira knjigu u Šibeniku: hoće li na predstavljanje njezine zadnje knjige “Jesi online?” itko doći?

– Ne znam je li 18 sati malo prerano… Ljudi rade popodne, to uvijek zaboravljam.

U Šibeniku ima mala, ali nepokolebljiva kritična masa koja uvijek dolazi na kulturne događaje.
Dobro, doći će mi i cijela familija.

Znači, imaš sigurnih dvadeset ljudi.
Da, i još neke prijateljice iz srednje. Bit će okej. Snimaš već, jel? Ajd’ pitaj…

Evo, okupili smo se zbog tvoje današnje promocije knjige  “Jesi online?” u Šibeniku. Na promociji ćeš imati i voditelja, mada sam pretpostavljao da će to biti nekakav polu-stand up…
Ne, ne, ne želim miješati to dvoje. Kad je knjiga vezana uz stand up, onda to i bude stand up promocija. Takva je bila prva, “Gore ne može”. Druga “Šaka suza, vrića smija” je bila u formi dnevnika, a ova nova pokriva komunikaciju na društvenim mrežama. Tako da nema smisla da na promociji imam komičarski nastup.

Krenulo te s tim knjigama, a još si prije koju godinu pohađala radionicu u Centru za kreativno pisanje…
Ma počela sam pisati prije desetak godina, napisala sam neki članak “Kako pilića preodgojiti u tigra”.

Gdje je to bilo objavljeno?
U Večernjem listu. Poslala im, oni objavili, dobila sam i neke pare…

U davna vremena kada je u medijima još postojao budžet za vanjske suradnike…
Eh da. Pisala sam i neke putopise, a imala sam potrebu pisati još i više. Tada sam upisala tečaj u Centru za kreativno pisanje 2009., gdje sam upoznala Milanu Vuković Runjić koja se oduševila tim mojim tekstovima. Dala mi je šest mjeseci da napišem petnaestak priča i mislim da sam ih predala mjesec dana prije isteka roka. I, jebote, ona mi objavi knjigu.

Lukavo je to bilo s tvoje strane. Mentorica ti je bila vlasnica izdavačke kuće, a urednica druge knjige ti je Jagna Pogačnik, rigorozna književna kritičarka.
Da, ne može se protiv mene. Ali zbilja, nijednu lošu kritiku nisam dobila. Neka uđe u zapisnik da ću i tebi pokloniti knjigu. Moram se osigurati…

Važi. Knjiga “Jesi online?” napisana je uglavnom u formi chata…
Da. Pet baba se stalno dopisuje preko mobilnih aplikacija.

Moderni “Seks i grad”?
Lokalni “Seks i grad”. Jedna je singl, druga je vječna udavača, treća samohrana majka, četvrta razvedena, a peta je lezbijka čija je cura Srpkinja. E sad, da ne ispadnu alapače, nego da bude nekakva dubina, počela sam pokrivati sociološke teme, političku situaciju, korupciju, nepotizam, nacionalizam, homofobiju… Ma neću ti sad sve otkrivati. Kad pokrivaš takvu društvenu priču, u kombinaciji s muško-ženskim odnosima, dodaš malo humora i autoironije, onda to bude to. Svi se mogu naći u tim pričama, pogotovo žene koje su samohrane majke u kasnim tridesetima i koje nitko ne doživljava, ili su rastavljene u malim sredinama, pa su odmah kurve.

Misliš da je to još uvijek tako?
Mislim da ipak nije. Takvo je razmišljanje, srećom, ostalo u vremenu naših roditelja. Bolje je biti rastavljen, pa sretan sam sa sobom, nego biti s budalom do kraja života, jer “što će ljudi reći”… Uglavnom, svaka od mojih junakinja ima svoju priču i sad je to sve trebalo zapetljati, a najveći mi je problem bio kako to sve otpetljati. Htjela sam da knjiga ima poruku da je društvo postalo sjebano, kako se svi tipkamo, pravimo se da smo bliski…

Znači, to je kritika današnjeg načina komuniciranja?
Velika kritika. Moderna tehnologija je okej, donekle je zbližila ljude, ubrzala poslove, ali tu treba stati. Sviđa ti se frajer s kojim se dopisuješ? Super, nađi se s čovjekom na kavi nakon sedam dana, nemaš se ti što s njim tipkati godinama. Gubiš vrijeme. Zašto prije svakog izlaska slikaš selfie k’o patka i onda tražiš lajk? U problemu si, jer tražiš svoje vrijednosti kroz lajk. Lajkam i ja svaku glupost, ali se trudim minimalizirati doživljaje na Facebooku. Dalje>>

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Autor

avatar
Close
Pratite nas i lajkate