M.O.R.T. ‘Odjel za žešće’ – pećinski blues

'Odjel za žešće' uistinu je značajan pomak za grupu M.O.R.T., jer kao nastupni album pokazuje uistinu solidan autorski kapacitet, dobru usmjerenost, dovoljnu dozu originalnosti i prepoznatljivosti, a time i opravdanost onoga što rade redom: John za mikrofonom, Zvrk s gitarom, Kikos s basom i Mile za bubnjevima.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

M.O.R.T. 'Odjel za žešće'

Grad Sinj ima oko 25 tisuća stanovnika i najpoznatiji je po Sinjskoj alci. No taj grad ima i S.A.R.S., ali nije riječ o bendu već Sinjskom amaterskom rock susretu – festivalu urbane glazbe koji traje od 2003. godine i kroz koji su do sada uz ostale prošli Let 3, Dubioza kolektiv, Dječaci, TBF, Cold Snap i Gustafi. Iz njega dolaze metalci Maršal čiji članovi su napirlitani poput hair metalaca iz 80-ih, a također je iznjedrio i M.O.R.T. – punk rock blues bend okrenut autorskom radu.

„Odjel za žešće“ objavljen je za Croatia Records svega godinu dana nakon što su momci za Zdenka Franjića i njegov Slušaj najglasnije snimili demo „Vrhunsko dno“. „Odjel za žešće“ uistinu je značajan pomak za M.O.R.T., jer kao nastupni album pokazuje uistinu solidan autorski kapacitet (kojeg naravno u budućnosti još treba tesati), dobru usmjerenost, dovoljnu dozu originalnosti i prepoznatljivosti, a time i opravdanost onoga što rade redom: John za mikrofonom, Zvrk s gitarom, Kikos s basom i Mile za bubnjevima.

Najveći plus je paralelno stilsko djelovanje na dva kolosijeka, jednako u punk rocku kao i bluesu. To pruža šarolikost i daje bendu odskočnu dasku da u toj kombinaciji stvori svoj zvuk. Naime, posjeduje M.O.R.T. stilsko-zvukovne elemente kako Majki i Partibrejkersa (ali i onu jeku s domaćeg krša kakvu najbolje glazbeno osjeća Mojmir Novaković) , kao i tisuću puta do sad odsvirane punk rock obrasce, ali im se ne može zalijepiti etiketa da su još jedan nedefinirani punk početnički ispad ili da su neinventivna puka kopija spomenutih etabliranih ikona ovdašnjeg rocka.

Poetika im je isposnička i gubitnička, ali je njihova i pruža ‘aromu’ nokturna dalmatinskog zaleđa u koji pada netko tko želi malo šire vidike u životu – onaj kojeg ‘od milja’ volimo nazvati ‘urbanim’. Pjesma „Špiljski čov’k“ je u svom sokratovskom pristupu tu najočitiji kamen temeljac filozofije M.O.R.T.-a.

Možda se u uvodnim pjesmama „Rea“ i „Nina“ (vjerojatno namjerno ironiziranje stare zabavnjačke prakse da svako žensko ime treba imati i svoju pjesmu) ne osjeti neki originalniji doprinos punk rock poetici, no kad ubrzo krene šestominutno blues valjanje „Nikotinska kriza“ stvari polako sjedaju na svoje mjesto, kao što i Johnove riječi počinju pogađati svoj cilj. Ubrzo još jači efekt postiže „Problem“, ujedno i najbolja pjesma M.O.R.T.-a. Dugo ne čuh neki mladi domaći bend da tako uvjerljivo žvaće ritualnu ostavštinu The Doorsa. U nečemu što bi se moglo nazvati: tipična koncertna dizalica-zezalica „Meni se skače“, kakve vole prakticirati dalmatinski bendovi, čime gube bodove kod kritike, ali bildaju koncertni štimung, u slučaju M.O.R.T.-a je win-win situacija jer u njoj John posjeduje dovoljno gubitničkog šarma a la Shane MacGowan.

Drugi dio albuma općenito se čini nabijen s više aduta; „Buka u glavi“ diže psihozu, „Pas“ je najsnažnija punk rock pjesma na albumu, dok akustična „Začaran“ ima sve karakteristike da postane koncertna himna benda, to je njihova „Planet Caravan“, toliko jaka da se nakon nje posljednja „Tango“ čini suvišnom.

„Odjel za žešće“ svakako stavlja Sinj na kartu dobrog rocka u Hrvata, isto kao što se i M.O.R.T. čini kao bend koji iskreno ostavlja svoje srce na pozornici, a takvi su ne samo dobrodošli, već i prijeko potrebni na sceni. Nova prilika za zagrebačku publiku je 5. prosinca u Vintage Industrial Baru.

Ocjena: 8/10

(Croatia Records, 2014.)

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate