Letu Štuke ‘The Best Of’ – što čovjeku radi vrijeme

Štuke su ponovno doletjele, ovog puta s best of kompilacijom.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Letu Štuke 'The Best Of'

Letu Štuke ‘The Best Of’

S objavom „The Best Of” kompilacije šest godina nakon posljednjeg studijskog albuma došlo je i pitanje: Gdje su Letu Štuke? Jer, nedostajali su na pozornicama, bar ovdje, u Zagrebu, gdje nisu svirali pune tri godine još od singla „Padaj“ objavljenog u trenutku kad se činilo da će narod u bosanskohercegovačkim kantonima u nemirima koji su se događali svrgnuti korumpiranu vlast, naravno po ‘nacionalnom ključu'; svak’ svog.

Tri godine trajao je muk, a „The Best Of“ došao u trenutku buđenja dvosmislenosti tog poteza, tj. je li to posljednje poglavlje grupe Letu Štuke i oproštaj od nje ili njen lider Dino Šaran premošćuje stvari prije nego li uđe u novi kreativni zamah. Budućnost će svakako dati odgovor na ta pitanja.

Što se tiče same kompilacije, očigledno je da se nije radilo o laganom zadatku iako grupa iza sebe ima (samo) tri studijska albuma. No malo je grupa na ovim prostorima koje su svoje albume koncipirale na stilskoj raskoši poput Štuka, a još ih je manje koje su u tom šarolikom kolopletu uspijevale imati jasnu konciznu crtu prenošenja poruke.

Kada su nastajale te pjesme, naša društva su bila u tzv. periodu tranzicije. Samim time su i Štuke trebale biti tranzicijski bend, a ova kompilacija sjećanje na ta vremena. No upravo je bolno poražavajuće za sva naša društva što svih 17 pjesama na ovom albumu odjekuju svježe i recentno. U društvenom kontekstu stihovi pjesme „Brojevi računa“ upućeni političkim vrhuškama: „A vi ste obična bagra s kolca i konopca, da nije bilo rata, ne bi imali za graha, hranite ekstreme da zaustavite vrijeme, da i djeca budu sluge mržnje, gluposti i straha“ zvuče krležijanski točno, jer zaustavili su nam vrijeme i stasala su djeca koja šire mržnju, glupost i strah. Stasala je generacija koja nije okusila rat i koja vjeruje da je neki možebitni novi rat rješenje, dok mjesto za dvoje i dalje stoji neupražnjeno na tijesnim klupama razbuktalog šovenstva.

Poražavajuće je da jedan „The Best Of“ zvuči kao dokaz da Šaran ni ne treba više smišljati nove stihove, jer bi i to valjda bilo natjecanje sa samim sobom. Naše tranzicije nikad ne prestaju, valjda zato jer se stalno vozimo po stranputicama. U neku ruku sve te pjesme bi trebala biti nova lekcija za nove generacije, a ne nekakav nostalgični trip generacije x, a to je svakako utopističko razmišljanje.

Ali opet, koncepcijski gledano, kompilacija je posložena na način da bi upravo mlađima i onima koji nisu pretjerano pratili ovaj sarajevski bend priča došla slojevito, u početku skoro pa nevino s „Pero Papacoder“ poletnijeg tempa i prelaskom na „Ulice“ koje upravu u sebi sadrže međugeneracijski dijalog kao i ‘udicu’ za daljnje preslušavanje, da bi prvo izravno izbacivanje istine u lice došlo s „U ovom svijetu“.

„Paranoja“ opet čupa stvari iz mogućeg depresivnog potonuća na početku koji se želi izbjeći, „Minimalizam“ pak ukazuje na korijen diobe između ‘njih i nas’, dok „Tesla“ monolitno sipa mudrost prije „Brojeva računa“ koja je tematski pandan pjesmi „Money“ Pink Floyda bez obzira na dijametrano suprotnu glazbenu matricu. Potom slijedi poznati Šaranov ‘egzorcizam’ u „Nikog nema tu“ u kojem egzitencijalistički traži razliku između dobra i zla.

Između „Nekad kad poželim“ i „Sami“ koje u fokus Štuke uvlače intimu i poraz ljubavi u oporim vremenima, smještena je „Sunce“ koja je i dalje najbolja Rundekova vokalna suradnja s nekim od glazbenika mlađe generacije generalno gledano na ovim prostorima. „Bella Donna“ u drugoj polovici dolazi kao neformalni belanovski intermeco prije emotivnog krešenda koji kreći sa „Signali“, preko „Šutiš“, neizostavne „Mjesto za dvoje“ i posljednje u tom nizu „A kad boli“, prije nego ‘završni udarac’, u kojem se opet širi fokus na društvenu sliku, zadaju pjesme „Kao na zapad“ i već spomenuta „Padaj“ (kojoj je ovo ujedno i premijera na nosaču zvuka).

Dakle, ako je „The Best Of“ povod za novi let, sada je vrijeme za to. A ako je oproštaj, sve je već rečeno stihom: „Što čovjeku radi vrijeme, ljudi nisu stijene“ koji su onomad zajedno pjevali Šaran i Rundek koji imaju štošta zajedničkog kad se gledaju bendovi koje su proslavili. Kao i Haustor, tako ni Letu Štuke nikad nisu napravili korak kojeg bi se kasnije posramili.

Ocjena: 9/10

(Menart, 2017.)

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Autor

avatar
Close
Pratite nas i lajkate