Laibach: Nismo zabavljači ni umjetnici, već inženjeri ljudskih duša

Slovenski avangardni sastav Laibach vraća se 9. svibnja u Zagreb kako bi u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog sa Simfonijskim orkestrom RTV Slovenije izveo koncert pod nazivom „Naše pjesme, vaši snovi“, pa smo iskoristili priliku da s njima porazgovaramo i o njihovim nastupima u Sjevernoj i Južnoj Koreji, kao i političkim kretanjima u Europi i svijetu danas.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Laibach

Laibach

Laibach se lani našao u žarištu pozornosti kao prvi zapadni sastav koji je nastupio u Sjevernoj Koreji. Imate li osjećaj da se zbog te činjenice budi i raste i zanimanje za vašu umjetnost na svjetskoj razini?

Laibach: Iako nismo zabavljači, a prvenstveno se ne smatramo niti umjetnicima, već inženjerima ljudskih duša, nakon svih ovih godina interes za Laibach još uvijek postoji, i – tako govore činjenice – raste, vjerojatno i zbog našeg nastupa u Sjevernoj Koreji, ali najvjerojatnije ne samo zbog njega. Međutim, mi smo navikli na rastove i padove, pa nas to ne tangira previše; bitno je da smo još tu, dok god se Sunce još uvijek okreće oko Zemlje.

Kakvi su vaši dojmovi, ovako iz prve ruke, o životu u Sjevernoj Koreji? Jesu li ljudi tamo doista sretni i koliki faktor po pitanju sreće uopće predstavlja sloboda?

Laibach: Život je život i u Sjevernoj Koreji. Ljudi se doimaju sretnima i zadovoljnima, no da presudimo kakvo je stanje uistinu, trebali bismo tamo ostati malo duže. No, sloboda nije uvijek i nužno preduvjet za sreću. To znamo iz vlastitog iskustva življenja u Zapadnom svijetu, opsjednutim slobodom, koja mu je naizgled stalno na dohvatu ruke, ali nikako da je uhvati.

Laibach (Foto: Miro Majcen)

Laibach (Foto: Miro Majcen)

Što je s umjetničkom slobodom? Smatrate li da ste pristankom na kompromis i cenzuru od strane tamošnjih vlasti ugrozili svoj umjetnički integritet?

Laibach: Ma kakav umjetnički intergritet, što je to? Nema toga kod Laibacha. Cenzura nam nikad nije stvarala problem, nego bi nam uvijek pomogla da aktiviramo svoj kreativni potencijal. Kompromis je tek taktička vještina u komunikaciji. Sloboda u umjetnosti samo je privid slobode.

Kako ste došli na ideju da tamo izvodite pjesme iz mjuzikla “Moje pjesme, moji snovi”?

Laibach: “Moje pjesme, moji snovi” je jedan od rijetkih zapadnih filmova koji je dozvoljen i poznat u Sjevernoj Koreji i Koreanci uče engleski pomoću tog filma. Mi smo odrastali uz taj film, koji – uzgred – mnogo govori o teoriji glazbe i umjetnosti u odnosu na ideologiju. Kad smo bili pozvani u Sjevernu Koreju – koja je uistinu jedna fascinantna i simptomatična pop zemlja – odmah smo odlučili da je to prava prilika da napravimo obrade i da na taj način preko njih lakše komuniciramo sa tamošnjom publikom. Tako smo uspješno spojili našu želju iz djetinjstva i fantazmu Koreanaca, koji su se izgleda donekle identificirali s tim filmom.

Sad pak putujete u Južnu Koreju. Kako je došlo do tog aranžmana?

Laibach: Riječ je o istoj naciji, koja je između sebe jako loše, ako ne i tragično, povezana. Južna Koreja je pokazala veliki interes i znatiželju za našim nastupom nakon koncerta u Pyongyangu, pa smo se tako, eto, našli i u toj zemlji da povežemo što je moguće i što nije.

Film o vašem nastupu u Pyongyangu počinje citatom koji kaže da je sva umjetnost podložna političkoj manipulaciji, osim one koja govori jezikom te iste manipulacije. Može li se reći da je subverzivnije i pogubnije za poredak preuzeti metodologiju i jezik sustava i tako ga raskrinkati, nego trošiti energiju na teško ostvarive pokušaje rušenja sistema silom?

Laibach: Nemamo mi tih rušilačkih ambicija nego svojim činovima samo definiramo situaciju kakva već jest. Rušilački rad prepuštamo drugima.

Laibach na Križankama 2016. (Foto Miro Majcen)

Laibach na Križankama 2016. (Foto Miro Majcen)

Na zadnjem albumu ste u pjesmi “Eurovision” opjevali raspadanje Europe, a nakon istupanja Velike Britanije iz Unije čini se da je proces raspada dodatno ubrzan. Ima li ovakva zajednica uopće smisla, odnosno kako bi Europa danas trebala izgledati?

Laibach: Europa kakvu bi svi htjeli, ne postoji. Ona je fikcija, želja, fatamorgana, utopija. Europa kakva istinski postoji, sistem je u konstantnom raspadu. To njezino raspadanje jedini je stabilni princip, na kome se Europa de facto formira. Sa svakim raspadanjem je – paradoksalno – Europe sve više i nakon svakog raspadanja ona je sve bolja. Zato vjerujemo u smisao ujedinjene Europe kao što smo uvijek vjerovali u utopije i nadamo se da je ideja o takvoj Europi moguća. Ali ne hladna Europa, koju vodi politička tehnokracija iz Brisela te bankarski sektor iz Frankfurta, koji djeluju po diktatu samoubilačke neoliberalne dogme, nego repolitizirana Europa, utemeljena na zajedničkom emancipacijskom projektu. Europska unija mora pronaći pravu ravnotežu između rasprave i konsenzusa o cjelokupnoj viziji. Takva vizija mora prodrijeti u sve aspekte društva. Bez nje Europa ne može napredovati, nego će skroz propasti, a Europljani će veoma moguće morati imigrirati u Afriku i Aziju. U Ameriku ili Englesku nas ionako neće ni pustiti.

Administracija novog američkog predsjednika Donalda Trumpa nalik je organizaciji iz Laibachovih autoritarnih fantazija. Možemo li očekivati vaš odgovor na takav politički poredak u budućnosti?

Laibach: Kako u prošlosti, tako i u budućnosti. Laibach se teško mjenja, a “Trumpovi” dolaze i prolaze.

Laibach (Foto: Miro Majcen)

Laibach (Foto: Miro Majcen)

Prošle su tri godine od vašeg posljednjeg studijskog albuma “SPECTRE”. Planirate li uskoro možda snimiti nešto novo, ili možda baš “The Sound of Music”?

Laibach: Album “The Sound of Music” je već djelimično snimljen i bit će objavljen zajedno sa DVD filmom “Liberation Day” kad taj bude spreman za objavu. A u međuvremenu uskoro objavljujemo novi album “Also sprach Zarathustra”, sa muzikom iz istoimene kazališne predstave Anton Podbevšek Teatra iz Novoga Mesta.

Što nam pripremate za nastup sa simfonijskim orkestrom u Lisinskom?

Laibach: Bit će to poseban Laibach koncert sa Simfonijskim orkestrom RTV Slovenije. Prošle godine smo sa istim orkestrom odigrali dva slična koncerta u Bruxellesu i Ljubljani, a ove godine taj ritual nastavljamo u Zagrebu. U Lisinskom ćemo predstaviti našu fragmentiranu obradu Griegove nedovršene opere – sage “Olaf Trygvasson”, koju smo premijerno odsvirali na Ultima festivalu u Oslu 2014. godine, tada još bez orkestra, a sad će to biti odigrano sa orkestrom, kako je originalno i planirano. Na programu će biti i autorska simfonijska suita, rađena prema motivima lirsko-epske pjesme „Krštenje na Savici“ slovenskog romantičnog pjesnika Franca Prešerna. Svjetska premijera ovog djela održana je na prošlogodišnjem Ljetnom festivalu u ljubljanskim Križankama. Osim ova dva djela, predstavit ćemo još neke poznatije i manje poznate Laibach pjesme u simfonijskoj obradi. Ali bez brige – neće to biti samo još jedan simfonijski-rock koncert; još uvijek će to biti Laibach, slikom i prilikom.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate