Koncertni report

Svemir u KSET-u na ponovljenom koncertu (Foto: Ivan Laić)
Svemir u KSET-u odsvirao do kraja

Filmska recenzija

The Eyes of My Mother
'The Eyes of My Mother' - istinski poremećen arthouse horror

Lačni Franz ‘Svako dobro’ – Lačni ili Lažni, pitanje je sad

Svaki reunion nekoć velikih i popularnih bendova bez iznimke će pratiti sumnjičavost starih fanova i neizbježnih 'usfalilo para' optužbi od strane dežurnih hejtera. Ovoga puta nije za zamjeriti ni jednima ni drugima pošto je stvarno teško dokučiti što je Hrvatima omiljenog Slovenca Zorana Predina nagnalo da okupi Lačni Franz s potpuno novim, pomlađenim glazbenicima.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Lačni Franz 'Svako dobro'

Lačni Franz ‘Svako dobro’

Ako ga je, naime, uhvatila nostalgija i želja za ponovnim sviranjem klasika svog bivšeg benda, to je, kao većinski autor Franzovog opusa, mogao učiniti i s uobičajenim pratećim sastavom, posebno jer su se pjesme poput „Čakaj me“, „Praslovan“ ili „Zarjavele trobente“ na njegovim set-listama nalazile čak i kada se bavio gypsy-swingom. Nadalje, nove skladbe sa „Svako dobro“ mirne je duše mogao ubaciti i na nekoliko godina stari samostalni album „Kosa boje srebra“, album koji je ionako bio svojevrsni povratak rock korijenima, a uzmemo li u obzir i zadovoljavajuće stanje njegove karijere, motivaciju i razloge ovog uskrsnuća teško ćemo pronaći i u lovi.

Što se same kvalitete tiče, „Svako dobro“ spada među bolje Predinove radove u zadnjih dvadesetak godina iako se ne može mjeriti ni s jednim od izdanja originalnog Lačnog Franza. Kao prvo i najvažnije, u pitanju je stvarno bendovska ploča na kojoj je svaki član dobio priliku pokazati što zna, pri čemu u skoro sasvim ujednačenom sastavu za nijansu ipak odskaču sjajni gitarist Tine Čas i klavijaturist Boštjan Artiček te se na njihovoj virtuoznosti i međuigri bazira većina instrumentalnih dionica.

Zvukom, album je najbliži prvijencu „Ikebana“, čije su „Bog nima telefona“ i „Praslovan“ sada postale „Bog Br. 2“ i „Zombi Praslaven“, što znači da dominiraju hard rock riffovi odsvirani punkerski sirovo, uz povremena naslanjanja na Buldožere pa čak i na Simple Mindse. Iz naftalina Zoran je izvukao i „Na svoji strani“ („Ponovno na svojoj strani“), kao i slabašnog „Jebivetra“ koji se pretvorio u još lošiju „Daj pusu, daj pusu“. Za izvornikom zaostaje i zombi inačica „Praslovana“ premda će je ubrzani refren gotovo sigurno pretvoriti u provjerenog koncertnog favorita.

Novi dio materijala, međutim, usporedbe s boljom prošlošću može izdržati samo u cinizmom i gorčinom obojanoj naslovnoj pjesmi („Svako dobro majstori, dobro ste nas sredili“), njezinom tekstualnom antipodu „Ja vraćam sunce u svoj dan“ i sjetnoj baladi „Na kraju filma“.

Stihovi, u cijelosti otpjevani na srpsko-hrvatskom (postoji i slovenska verzija albuma), Predina po tko zna koji put razotkrivaju kao nostalgičnog tipa, dinosaura odraslog na stripovima, bombonima 505, bratstvu i jedinstvu koji i dalje vjeruje u mladenačke ideale i snove, pritom precizno detektirajući sve one zbog kojih ih nikada nije imao šanse ostvariti.

Ocjena: 6/10

(Croatia Records, 2016.)

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate