Kries ‘Selo na okuke’ – Kolo vjekovječnog i aktualnog

Iako je prošlo čak osam godina od objavljivanja kultnog prethodnika 'Kocijani', novi album Kriesa zvuči kao njegov izravni produžetak ili naknadna B strana.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Kries 'Selo na okuke'

Kries ‘Selo na okuke’

Dugo je ekipa iz Kriesa kuhala nastavak kultnih “Kocijana”, godinama i uživo iskušavala pojedine pjesme koje bi se imale na njemu naći, pa je svatko tko je pobožno pohodio njihove plemenske rituale u međuvremenu imao određenu sliku o tome kako se vizija ploče mijenja i razvija. A onda, na samom kraju prosinca, kad su oči publike i kritike već debelo okrenute ka idućoj godini, iz vedra neba bljesnula je vijest da je čekanje završeno. Iza žarke naslovnice s natpisom “Selo na okuke” došao je dugo očekivani novi album, koji je u početnoj fazi dostupan kao download na indiegogo kampanji udruge Dobri domaćini, o čemu smo već dosta pisali, pa ćemo se ovim putem više koncentrirati na sadržaj ploče.

Prije svega, valja upitati što “Selo na okuke” donosi novo u odnosu na “Kocijane”. Budimo iskreni, ne mnogo. Ali dobitna formula se ne mijenja, a Kries je na prethodnom albumu do nje neupitno stigao. No, već prvim slušanjem osjeća se jedna dodatna žestina u novom materijalu. To je kvaliteta kakvu smo dosad znali osjetiti na koncertima, a ne toliko na studijskom materijalu.

Sadržajno, promjena je još manje. Tu su naši stari znanci Ivo i Mara koji šeću po zelenim livadama i plešu kolo po cijele dane, ali ako ste u ovom segmentu izričaja očekivali promjene, očito niste upoznati s pojmom narodne glazbe. Tu svaka pjesma sadrži elemente iz neke prethodne, bili to uniformirani refreni, motivi Ivanjske večeri ili oni famozni bratovi konji, pa nam se čini kao da sve pjesme već znamo otprije i da dijelimo neku rodbinsku vezu.

Prva, naslovna pjesma kao da okuplja cijelo selo na kolo oko plamenoga stupa i ples započinje odmah, pletući svoju čaroliju transa što udara u žice koje u nama titraju još od predkršćanskih dana. Za singl je odabrana “Ivo se šeće”, koju je frontmen Mojmir Novaković vizualizirao u skladu s kampanjom u sklopu koje se album prodaje, kao rijeku izbjeglica među kojom se kreću i naši vjerni protagonisti, Ivo i Mara s djetetom. Upečatljiva je to slika, koja izravno, kao i glazba Kriesa, spaja ono vjekovječno s aktualnim.

Našlo se među devet pjesama albuma mjesta i za neke koje su nam dosad zagolicale maštu uživo. Tu svakako valja ubrojiti “Dodole”, u kojoj Mojmir vokal izvlači iz nekih novih dubina, dok bend svako toliko udari u mračni marš s energijom na kojoj im mogu zavidjeti mnogi metal bendovi. No, jedan od najboljih trenutaka albuma sačuvan je za sam kraj. “Buj buja” počinje kao uspavanka koja se pretvara u nešto mračnije, gdje samo ugođaj upućuje na to da stvari nisu onakve kakvima se čine, pa stvara osjećaj nemira, što je prerijetka kvaliteta današnje glazbe u nas.

“Selo na okuke” nastavlja glazbenu priču koja je prije osam godina zacrtana na “Kocijanima” i od tada nas redovno oduševljava na euforičnim susretima koji se održavaju prerijetko da bi zasitili uvijek rastuću publiku koja ih pohodi. Ovo bi mogao biti novi vjetar u leđa bendu da se na neki način konsolidira i razvije u veličanstvenu snagu kojom može i hoće postati, ako bog da. Amen, dabogda!

Ocjena: 9/10

(Indiegogo/Samizdat, 2016.)

>>Pridružite se humanitarnoj akciji kupnjom novog albuma Kriesa

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Autor

avatar
Close
Pratite nas i lajkate