Krešo Končevski (Zadruga): Jebe mi se za diskografiju, nas su na životu održali internet i publika

Na pozornicu Vintage Industrial Bara u četvrtak, 5. listopada popet će se jedan od naših najdugovječnijih i najoriginalnijih rock bendova, legendarni zagorski punkeri Zadruga. O 27 godina na sceni, devedesetima, diskografskoj neaktivnosti i slučajnom, neželjenom hitu uoči koncerta smo popričali s frontmenom grupe Krešom Končevskim.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Zadruga (Foto: Buki/Facebook Zadruga, fotografija iskorištena uz odobrenje benda)

Zadruga (Foto: Buki/Facebook Zadruga, fotografija iskorištena uz odobrenje benda)

Dvadeset i peti rođendan benda slavili ste dvije godine, kako je prošao „srebrni pir“ i kako će predstojeći nastup u Vintageu izgledati u odnosu na te slavljeničke koncerte?

Krešo Končevski: Prošel je. To je bitno. A kak? To više nema veze. Ako baš nekog zanima, imali smo nekoliko koncerata s predznakom „slavljenički“, od kojih je prvi bil na INmusicu, a zadnji lani u Boogaloou i svi su bili super! Svaki naš koncert izgleda tak kak ga publika prihvati. Nadam se da bu i u Vintageu publika aktivno s nama razmijenila energiju. To je dobitna kombinacija.

Hoćemo li možda čuti i neke nove pjesme? Približava se, naime, još jedna obljetnica – uskoro će biti i 20 godina od posljednjeg albuma Zadruge…

Krešo Končevski: O tome sad ne bih. Imamo neke pjesme koje bi mogli objaviti, ali treba za to vremena, kojeg nemamo.

Zbog čega je došlo do tolike diskografske stanke? Svirački ste manje-više bili aktivni čitavo vrijeme.

Krešo Končevski: Svirački smo stalno aktivni, a životne obaveze i ritam nose svoje. Ideja imamo čitavo vrijeme, no one nisu nužno vezane uz glazbu. Nama je glazba hobi, pa se s tim ne opterećujemo.

Krešo Končevski: 'Mala Čiči' je bila najgluplja pjesma koju smo našli u fonoteci tadašnjeg Radio Zaboka, pa nam ni na kraj pameti nije palo da bi ju neko mogel shvatiti kao nekaj ozbiljnog. Uostalom, izvodili smo je zbog jednostavnosti nekoliko puta zajedno s Hladnim pivom, koji su je i snimali s nama (Foto: Tomislav Sporiš)

Krešo Končevski: ‘Mala Čiči’ je bila najgluplja pjesma koju smo našli u fonoteci tadašnjeg Radio Zaboka, pa nam ni na kraj pameti nije palo da bi ju neko mogel shvatiti kao nekaj ozbiljnog. Uostalom, izvodili smo je zbog jednostavnosti nekoliko puta zajedno s Hladnim pivom, koji su je i snimali s nama (Foto: Tomislav Sporiš)

Kako općenito gledate na diskografiju danas, treba li bendu poput vašeg, koji ima vjernu publiku i kultni status na sceni, uopće snimanje i izdavanje novih materijala?

Krešo Končevski: Iskreno, jebe mi se za diskografiju. Nas su na životu održali internet i publika. Od diskografije i medija nema bogzna kakve koristi kad je naša vrsta glazbe u pitanju.

Vratimo se malo unatrag, u drugoj polovici devedesetih došlo je do konačnog proboja takozvane Fiju Briju scene i velike popularnosti Majki, Pipsa ili Hladnog piva. Vi ste u toj priči nekako ostali po strani, usprkos hitu „Mala Čiči“?

Krešo Končevski: Ta “Mala Čiči” je bezvezna zajebancija, nije naša autorska pjesma i nema veze s našim autorskim izričajem, pa ju ni ne smatramo pjesmom koja bi nas po bilo čemu predstavljala osim po smislu za glupiranje. A ekipa koju ste spomenuli je puno truda uložila da opstane i razvija se na glazbenoj sceni, pa su, uz kvalitetan autorski rad, imali i rezultate.

Kako ste došli na ideju da obradite tu stvar? Imam osjećaj da ste si time učinili „medvjeđu uslugu“ u smislu da vas je većina počela prepoznavati po pjesmi koja je čista zajebancija?

Krešo Končevski: To je bila najgluplja pjesma koju smo našli u fonoteci tadašnjeg Radio Zaboka, pa nam ni na kraj pameti nije palo da bi ju neko mogel shvatiti kao nekaj ozbiljnog. Uostalom izvodili smo je zbog jednostavnosti nekoliko puta zajedno s Hladnim pivom, koji su je i snimali s nama, ali su je u Croatia Recordsu nama uvalili na CD.

Na hrvatskoj rock sceni već duže vrijeme vlada prava centralizacija – ako ne živiš u Zagrebu, gotovo da ti se ni ne isplati imati bend. Kakva su vaša iskustva po tom pitanju, koliko vam je na počecima otežavala činjenica da dolazite iz malog grada?

Krešo Končevski: Nekima se ni u Zagrebu ne isplati imati bend. Mi nemamo bend radi isplativosti pa nam je svejedno otkud smo.

Zadruga (Foto izvor: Facebook/Zadruga)

Zadruga (Foto izvor: Facebook/Zadruga)

Prvi album „Od blata do neba“ objavili ste za legendarnog Zdenka Franjića i njegov Slušaj najglasnije, u kakvom vam je sjećanju ostala suradnja s njim?

Krešo Končevski: Sa Zdenkom sam se čul’ jučer. Sve nam je iz tog perioda ostalo u dobrom sjećanju. Zdenko je za tadašnje mlade alternativne bendove bil diskografski Bog. To kaj nas je on tad prepoznal kao zanimljiv bend značilo je puno više od samog izdavanja CD-a. Bilo je to pravo priznanje vrijednosti s pravog mjesta. Zdenko nije bil rock kritičar koji za svoje riječi ne snosi posljedice. On je odabir nas kao benda u kojeg vjeruje potkrijepil konkretnim ulaganjem do zadnje kune.

Osim po glazbi, šira javnost upoznala vas je i preko animiranog serijala „Zlikavci“. Recite nam nešto o tom serijalu, ako se ne varam, zbog njega ste bili i žestoko kritizirani od strane kršćanskih udruga?

Krešo Končevski: Dobro, bilo je tu još 25 godina rada na radiju, pisanja i još nekih sitnica. A taj serijal je bila uškopljena varijanta “Zločeste djece” iz koje smo i nastali. Uškopljena, zato jer HTV robuje utjecaju konzervativne katolibanske zatupljene javnosti, pa smo inače dobre fore i odlične dijelove morali rezati, zbog čega se često događalo da smo umjesto smiješni, ispadali glupi. Taj osjećaj donekle je ublažavao solidan honorar. A za kritiku kršćanskih sekti mi se baš… znate kaj!

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate