Kanda, Kodža i Nebojša ‘Uživo!’ – slavlje ‘generacijskog benda’

Albumom 'Uživo!' beogradski bend Kanda, Kodža i Nebojša, koji uskoro gostuju i u Zagrebu, slavi četvrt stoljeća rada.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Kanda, Kodža i Nebojša 'Uživo!'

Kanda, Kodža i Nebojša ‘Uživo!’

Beogradsku grupu Kanda Kodža i Nebojša moglo bi se uzeti uvjetno uzeti kao srpski pandan bendovima poput Jane’s Addiction ili možda Mother Love Bone, tj. generacijski bend, ne samo zbog karakterističnog visokog vokala Olivera Nektarijevića, već i po jednako tako karakteristično spleen koji se razlijeva iz njegove lirike i glazbe. Riječ je o jednom od bendova koji je obilježio turobne devedesete godine prošlog stoljeća. Jest da je u početku karijere sve krenulo od utjecaja jednog Minutemena koji se pretočio u zanimljiv crossover s reggae buntom, ali stvari su se dakako glazbeno razvijale u raznim smjerovima u desetljećima pred bendom.

Dakako, zbog niza (ratnih) okolnosti kultni status koji uživaju na domaćem terenu izostao je i u Hrvatskoj gdje ne uspijevaju probiti gabarite popularnosti iznad kapaciteta, primjerice jednog, Malog pogona Tvornice kulture, za razliku od srpskih kolega koje su se etablirale u desetljeću prije. Kakvu magiju ovaj bend ima uživo potvrđuje ovogodišnji koncertni album, jednostavno nazvan „Uživo!“ sniman na tri lokacije u beogradskom Mikser Houseu i Domu omladine, te u Kikindi na Gradskom trgu. Dakle. riječ je o kolažiranom live izdanju koncepcijski posloženom na način da je prva polovica akustičnog karaktera, da bi od sredine i pjesama „Righteous“ i „Štastopojo“ na kojima je ugošćen pjevač i trombonist Nemanja Kojić Hornsman Coyote, pa do kraja dominaciju u zvuku preuzela gitarska elektrifikacija.

Time je cijeli album dobio na dinamici s toplim i intimnim uvodom gdje se i između pjesama kroz Nektarijevićevo obraćanje publici osjeća prisnost s publikom, ali i njegovo oduševljenje ‘da priča još uvijek traje’ da bi u drugoj polovici sve prirodno došlo do kulminacije koju donose „Najsvetliji dan“ i „Danas nebo silazi u grad“. Kad se uzme u obzir da album otvaraju „Stakloduvački svodovi“ i „Tajne letenja“ jasno je da s pjesmama spomenutima u prethodnoj rečenici Kanda, Kodža i Nebojša najveću pažnju pridaju albumima „Prekid stvarnosti“ (2005.) i „Manifest“ (2011.) tj. drugom dijelu svoje karijere, dok je cijeli opus s početka iz devedesetih sveden na „Štastpojo“ s albuma „Igračka plačka“ (1998.), a uvjetno se može tu dodati i „Righteous“ s engleskog albuma „Become“ iz 2000. godine, umjesto koje bi možda bolje legao lucidni reggae „Toma Bebić“ kojeg nažalost nema na albumu.

Također, uvrštene su tako i „Divni dani“ i „Kafane i rokenrol“ koje su tematski pandani i nekako je jedna od njih suvišna. Jest da je odabir pjesama uvijek stvar benda, no opet je šteta da na obljetničkom izdanju izostane dobar  dio materijala s početka karijere, koji bi, bar u slučaju ovog dijela regije dodatno rasvijetlio jedno manje poznato, a jednako zanimljivo poglavlje grupe Kanda, Kožda i Nebojša.

Ocjena: 7/10

(Odličan hrčak, 2017.)

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate