Loading ...
Jeste li znali da je Hrvatsko Zagorje prije 40 godina bilo poprište prve borbe tadašnjeg socijalističkog sistema s piratskim radio stanicama?
Prizor iz filma 'Nek se čuje i naš glas'
Već tjednima vani vlada polarna hladnoća, ali u internetskom prostoru kuha itekako. Dok dnevno 2-3 filesharing servisa nestaju s internetske karte svijeta jer SOPA, PIPA i ACTA djeluju iako nisu verificirane od strane najviših zakonodavnih tijela i dok pokret otpora Anonymous otvoreno poziva da se cijeli ožujak internetski korisnici suzdrže od legalnog i ilegalnog downloadinga kako bi se osjetili poražavajući rezultati u tom mjesecu za globalnu industriju zabave, Hrvatska se također priključila „trendu“ i postala žarište sukoba.
O tome da se promptno treba stati na put „pirateriji“ sve je protekli tjedan sažeo u govoru Predsjednik Republike Ivo Josipović, uz to skladatelj i pravnik koji je svojevremeno pravno oblikovao djelovanje Zavoda za zaštitu autorskih prava, tj. ZAMP-a. Odgovor od strane Anonymousa (domaćih ili stranih) došao je u obliku privremenog rušenja stranice Predsjednika države. Za danas su najavljeni ulični prosvjedi protiv potpisivanje ACTA-e (akta koji je tri godine pripreman u velikoj tajnosti) u Zagrebu, Rijeci i Osijeku, a sad hoće li ih omesti loše vremenske prilike vidjet će se danas u 15 sati za kada su najavljena okupljanja. Dakle stvar je došla do ulice, reklo bi se.
Kao prolog cjelokupnoj situaciji nekako se najbolje čini potražiti odgovore u prošlosti, odnosno što nam Majčica historija može reći o nekim sličnim situacijama o sistemu koji je bio više sklon represiji nego osluškivanju toga što narod misli. Riječ je o jednom kratkom dokumentarnom filmu koji se može u cjelosti pogledati na Youtubeu zahvaljujući još uvijek slobodnom internetskom prostoru i djelovanju anonimne osobe, koja će se po najavljivanoj ACTA-i svrstati u koš s kriminalcima, a u ovom trenutku ću se odvažiti i nazvati je čuvarem nacionalnog blaga koji je odlučio jedan djelić prošlosti učiniti dostupnim svima.
Naime jako je malo poznato da je Hrvatsko Zagorje početkom 70ih godina prošlog stoljeća bilo prostor gdje su ilegalne radio stanice nicale poput gljiva poslije kiše, a sve je to zabilježio velikan domaće celuloidne vrpce Krsto Papić u petnaestominutnom dokumentarnom filmu „Nek se čuje i naš glas“ snimljenom 1971. godine. Naime tadašnji zagorski radio amateri su zahvaljujući ljubavi prema radiju kao mediju i priučenim znanjima iz elektrotehnike emitirali program „svak’ sa svog brda“ za svoje i okolna sela. Radio Kutnjak, Radio Cerje, Radio Kučan, Radio Donje Ladanje samo su dio radio amaterske mrežu koju je Papić obradio. Njihov program je bio daleko napredniji i kompliciraniji za izvesti od današnjeg poimanja, primjerice, internetskih radio programa u kojem se na random vrte datoteke pjesama najčešće bez onog prijeko potrebnog ljudskog doticaja koji svojim djelovanjem svemu daje dušu.
Nije to samo bilo puštanje ploča po sistemu „želje i pozdravi“. Nipošto! Kao što Papićev dokumentarac prikazuje, upravo je zbog nedostatke tehničke podrške unutar navedenih radijskih postaja sve išlo uživo, pa je tako cijeli seoski orkestar znao ujutro biti postrojen u dvorištu radio stanice Kutnjak, spreman za sviranje na znak voditelja koji bi po jutarnjem pozdravu slušateljima stavio mikrofon na prozor nakon čega bi orkestar zasvirao. Ista stvar je bila i s lokalnim pjevačima i glazbenicima – svi uživo pred jedan mikrofon u skučenoj prostoriji u kojoj je za to vrijeme domaćica priprema štrukle.
Na istima je u program išao i tečaj učenja njemačkog jezika za sve one koji su se za pronalazak radne sreću spremali na put u Njemačku. Ilegalne radio postaje su se upuštale i u komplicirane forme poput izvođenja radio drama s lokalnim glumačkim entuzijastima, a bili su tu i izravni radijski prijenosi osnovno-školskih orkestara koji su svoj nastup imali u učionici.
Zanimljiva je pojava i autohtona preteča današnjih repera – pitoreskni lik koji glasom sprženim od dugogodišnje konzumacije zagorskih vina u rimi ad hoc daje komično-angažirane komentare na tadašnju društveno-socijalnu situaciju, pa čak i na Nixonov posjet Drugu Titu. Papić je svojom kamerom uhvatio i seoske političke komentatore koji su kao ljudi „s grunta“ tumačili svojim slušateljima kako će se određene odluke donošene iz gradskih i političkih centara koje se tiču seljaka odraziti na njih, a to tadašnjim dušebrižnicima koji su se brinuli za „sklad radništva i seljaštva“ nipošto nije išlo u korist. Dalje>>
__________________________________________
Donirajte Ravnododna.com – Hvala na podršci!
