J. R. August ’33’ – mali podsjetnik na eroziju ljudskosti

Zabočki glazbenik objavio je na početku godine svoj treći EP u nizu, pokazujući kako dugosvirajuća LP izdanja nisu 'njegova šalica čaja', no daleko od toga da u kraćoj formi nije u stanju emotivno zaroniti dovoljno duboko.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
J. R. August '33'

J. R. August ’33’

Bez obzira na takvu izdavačku politiku J.R. August kao da je na putu zidanja puno veće priče od albuma. Jedan je od rijetkih čiji cijeli opus možete početi preslušavati od početka tj. od EP-ija „Change Of Seasons“ preko prošlogodišnjeg „Tea Party with Mr. Death“ do posljednjeg „33“ i da uhvatite nevjerojatnu sposobnost sklapanja glazbenih poglavlja koja se nadovezuju gotovo i produkcijski, bez obzira sjedi li J.R. sam za klavirom i sjetno, ali nemilosrdno, secira slojeve duše, ili pak uz bend dere svoje glasnice (što je slučaj u pjesmama „Black Limousine“ i „The Womanizer“ u „Tea Party with Mr. Death“).

Možda tajna leži i u tome što on voli da pjesme odleže prije nego li ih zakvači na Bandcamp, čak i nekoliko godina, što ga također izdvaja od mnogih glazbenika koji obično jedva čekaju objaviti svoje novo poglavlje. No vjera koju J.R. August, tj. Nikola Vranić gaji spram glazbe gotovo je puritansko-fundamentalističkog karaktera – sam sebi je svoj najveći neprijatelj, ali od tud vjerojatno i dolazi ta isposnička ogoljenost u kojoj tuga, ljubav, nemoć, bijes, vjera i mudrost izlaze isprepleteni kroz pažljivo aranžamnski oblikovanu pjesničku poetiku gdje i godišnja doba itekako igraju ulogu u senzibilitetu trenutka objave.

„33“ sa svoje tri balade izuzetno se paše u ovom ugođaju duge hladne zime nakon proljetnog boogijem razigranog prošlogodišnjeg „Tea Party with Mr. Death“, čime je J.R. August nimalo slučajno uspostavio most prema prvijencu „Change Of Season“ koji odiše sličnim ozračjem. Kako sam kaže, pjesme su nastale još 2014. godine u roku od nekoliko dana u ranim jutarnjim satima. Iako ne otkriva koliko je tada ukupno pjesama skladao, očito je da je pronašao jaku poveznicu time što su nastajale u istim periodima dana, te je tri „Crucify Me“, „Lead The Way“ i „River Runs Through“ uvrstio na EP naslovljen po broju Isusovih godina prije raspeća.

Sve tri pjesme nose u sebi snažnu religijsku notu, što je majstorski podebljano zbornim elementima već na uvodnoj „Crucify Me“. Vranić također ima i tu sposobnost hoda po rubu patetike. Produkt su balade iznimnog radijskog potencijala, gotovo popistične, a opet toliko dubinski produhovljene da ih se gotovo ni ne može zamisliti u domaćim radijskom eterima, što, dakako, više govori o radijskim eterima, koji da su malo više prijateljski nastrojeni prema ovakvim pjesmama, tada bi i Vranić bio prepoznat kao dragulj scene, a ne kao ‘dečko koji još uvijek obećava’ i kojem kao breme za vratom stoji podatak da se jednom na samom početku svidio nekome iz Coldplaya, i da je to bilo sve u tom trenutku, što u sredini kakvoj jesmo samo stvara iluziju da je J.R. August trenutno na zalasku karijere jer se od tada nije dogodilo ništa medijski zvučno.

No zvučnost prodire iz svake pore njegove glazbe čineći ga gotovo nestvarnim mladim umjetnikom u ovom podneblju i vremenu iako im neraskidivo pripada. Možda zato već s „Crucify Me“ prikucava slušateljsku pažnju i podvlači se duboko pod kožu ne ostavljajući prostora sumnji da je i s ovim EP-ijem postigao što je želio, dok se prepuštate zvučnoj raskoši refrena nošeni do centralne „Lead The Way“ čijih sedam minuta se neprimjetno odvrti u mantri koja se finalno razlije kroz posljednju „River Runs Through“.

Objavljeno u previ trenutak, u ovo kontemplativno doba kad se mora duboko zaroniti u sebe i ispipati bilo vlastita vjerovanja i vjere, a ustvari „33“ tu strši kao kontrapunkt – kao mali znak koji upućuje na današnju sveopću eroziju ljudskosti.

Ocjena: 9/10

(Samizdat / Bandcamp, 2017.)

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate