Ivana Picek: Moj album je priča o istraživanju mračnijih predjela sebe

Prominentni članovi kolektiva Moskau okupili su se u stanu Sare Renar kako bi s Ivanom Picek preslušali test pressing vinila njezinog novog DIY freak folk čuda 'Časna lubanjska'. Slijedi grubi transkript njihovog susreta skraćen tek za odlomke neartikuliranog pijanog mumljanja.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Pi

Pi

Ivan Laić: OK, šta slušamo?

Ivana Picek: Slušamo intro u “Časnu lubanjsku”. Ovo je čisto neki instrumentalić. To su kapljice kiše koje padaju u moj lonac na moru. I moj vokal s efektima i par stvari odsviranih na sintu, to je zapravo cijela pjesma. Bio je to jedan ljetni, kišovit dan, bilo mi je dosadno, nisam znala što da radim, pa sam počela snimati… Tako ja trošim vrijeme.

(Ivan Grobenski: Ovo je dosta dobar Chardonay.

Sara Renar: Da, iz Istre je. Ostalo je nakon koncerta…)

Ivana Picek: Ovo je pjesma “Planina”. Dance pjesmica.

Ivan Laić: Tko je snimao album?

Ivana Picek: Ivana Picek je snimala. Rekla bih da je 95% albuma moj produkt. Marko [Kuten] mi je na par stvari odsvirao nešto na sintesajzeru i onda sam na kraju s tim svime otišla Arianu Vuici da dovrši miks i master. Minimalne su tuđe intervencije. Baš sam zabrijala da to moram sve sama napraviti. Ova treća pjesma na albumu je “Mračna šuma”. Za nju će uskoro izaći spot.

Sara Renar: Zašto baš za ovu pjesmu?

Ivana Picek: Na neki način mi dočarava cijelo to putovanje i preobrazbu. Prije sam imala veseli “Cvjetić” sa ruba šume, a sada to ubijam i ulazim u mračnu šumu. Spot će biti fora, prelazi u neku novu formu glazbe i videa i jako sam zadovoljna sa svime, ali neću još otkrivati previše detalja dok ne izađe.

Sara Renar: Je li ovo na neki način razračunavanje sa vlastitom glazbenom prošlošću?

Ivana Picek: Pa zapravo se ne pokušavam osvrtati na ono što sam prije radila. Ova pjesma je nastala prije dvije ili tri godine. Zapravo ne znam kako točno funkcionira moj proces pisanja. Zanimljivo mi je sve naknadno analizirati, iako ne znam koliko to želim obavljati javno. Ipak je riječ o svojevrsnom ulasku u neke svoje mračnije predjele.

Ivan Grobenski: A ova pjesma?

Ivana Picek: “Tri lijesa”.

Ivan Grobenski: Znači krećemo se prema veselijim temama?

Ivana Picek: Jako. Imamo tri izbora. Zlatni, srebrni ili olovni lijes. Pitanje je želiš li odabrati lakši ili teži put. Ja na kraju pjesme odabirem olovni. Nije zlato sve što sija.

Ivan Laić: Je li i to što si sama odlučila stvoriti vlastiti zvuk snimajući ovaj album isto odabir težeg puta?

Ivana Picek: Kod mene postoji taj autodestruktivni obrazac, uvijek moram stvari raditi na teži način. Prije ovoga sam pokušavala dvije pjesme snimiti godinu dana s drugim ljudima i jako sam se razočarala kada nismo uspjeli niti jednu od njih dovršiti u tom razdoblju. Ali sam i jako zahvalna na cijeloj toj situaciji, jer bi možda u suprotnom sve ovo krenulo u nekom sasvim drugačijem smjeru. To je valjda sudbina.

Ivan Laić: Koliko si zadovoljna sa zvukom ploče dosad?

Ivana Picek: Možda se na ovoj A strani može još malo poboljšati, ali sve u svemu tranzicija na drugi format je dosta vjerno obavljena, budući da je sve zamišljeno i snimljeno u digitalnom obliku, u Abletonu. Iako nisam koristila ni metronom ni slične stvari, to ostavljam za sljedeći album.

Ivan Grobenski: Ovo čujemo harfu?

Ivana Picek: Da, i to pravu, mini harfu. Iznajmila sam je na par mjeseci. To mi je najbolji instrument na svijetu.

Ivan Laić: Malo poput Joanne Newsom?

Ivana Picek: Joanna je ipak ekspert, ali da ovo je kombinacija raznih utjecaja, pa i nje. Uglavnom, ovo [Benedetta C.] je prva pjesma koju sam napravila na sampleru i vjerojatno mi je najdraža. To je jedna imaginarna pričica od osam minuta, a govori o jednoj časnoj sestri koja je napustila samostan.

Sara Renar: Koji je najviši ton koji možeš otpjevati?

Ivana Picek: Ne znam, ali mogu. To sam primijetila na probama; idem i idem i ne znam gdje ću stati… Odem u falset, ali mogu i dalje. Problematičniji su mi niži tonovi.

(Ivan Grobenski: E, Je li boca od 0,75 l pitanje prestiža? Kao, litra je seljački omjer za vino… Zašto butelja nije od litru?

Sara Renar: Standard za mjerenje vina je nastao prije metričkog sustava, pa je ostala ta mjera tradicijski. To je ovisilo i o zapremnini daha puhača stakla, a to je se u prosjeku manifestira između 70 i 80 mililitara.

Ivan Grobenski: A, ti doista znaš taj podatak? Odlično.) Dalje>>

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate