Koncertni report

Svemir u KSET-u na ponovljenom koncertu (Foto: Ivan Laić)
Svemir u KSET-u odsvirao do kraja

Filmska recenzija

The Eyes of My Mother
'The Eyes of My Mother' - istinski poremećen arthouse horror

In memoriam: Neven Mijač (1965. – 2016.)

'Ovaj frajer rastura', složio sam se s bratom kad smo po prvi put gledali nastup Nevena Mijača s Telefon Blues Bandom tamo negdje na početku 1990-ih kad su u gradu prestravljenom zračnim uzbunama i tutnjajućim ratom postojale (za nas) samo dvije točke noćnog urbanog života; vikend je pripadao odlascima u Jabuku, a utorkom se rock ekipa okupljala u Saloonu na 'Ruby Tuesday' programu.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Neven Mijač (1965.-2016.)

Neven Mijač (1965.-2016.)

Telefon Bles Band bili su kućni bend “Ruby Tuesdaya”, a prije njih su redovno svoje snage iskušavali gotovi svi mladi bendovi na sceni. Tog Nevenovog prvog izlaska na pozornicu živo se sjećam na svaki spomen njegovog imena. Tada nije izašao već na prvoj pjesmi, već negdje na drugoj ili trećoj. Kao da su mu Tomas Krkač (vokal i bas), Vedran Božić (gitara) pripremali teren svirajući neke standarde Creama ili Garyja Moorea. Čim se uključio, Neven je preuzeo primat.

Imao je auru rođenog frontmena. Ne samo da je bio virtuoz na usnoj harmonici , već je imao i karakteristični i neodoljivi hrapavi vokal, a kao pojava u fizičkom smislu, odjeven u kožne hlače činio se kao neka reinkarnacija Jima Morrisona. No iako je mogao ‘uzeti stage’ kad god je htio, često se decentno držao po strani šaljući jasni signal da je on samo jedan od članova benda, isturen po potrebi, ali nipošto konstantno. Osjećalo se u svemu tome da nije pekao zanat isključivo na ovim prostorima (kasnije sam doznao da je u Parizu prošao sito i rešeto, čak svirao i na stanicama podzemne željeznice), nije ‘bolovao’ od onog klasičnog egotripašenja koje je često naglašeno upravo kod onih prosječnih na pozornici. Tih 1990-ih Telefon Blues Band bio je važna karika u klupskom životu grada, jer strana imena su nas rijetko, skoro nimalo posjećivala, a malo je bilo bendova koji su bili u stanju tako kvalitetno interpretirati rock i blues standarde. Neven je bio taj začin koji kao da je pružao neku nedodirljivu nijansu autorskog.

No to je bila samo jedna od dimenzija njegova rada. Kao usnoharmonikaš kroz desetljeća surađivao je s mnogima. Rijetki su bili oni s kojima nije svirao i nastupao. Lista suradnji je poduža: ITD Band, Film, Tajči, Matteo Cetinski, Neki to vole vruće, Crvena jabuka, Neno Belan, Arsen Dedić, Josipa Lisac, Davor Radolfi, Song Killers, Maroderi, Zdenka Kovačiček, Prljavo kazalište, Parni valjak, Dado Topić, Gibonni, Toni Cetinski, Klinci s Ribnjaka, Lea Dekleva, Ben E. King, Mickey Baker, Adrian Burns, Alan Bjelinski… Također je podučavao sviranje usne harmonike. U istarskom Gračišću četiri godine je držao ljetnu školu, kao što je bio i jedan od predavača odmah po utemeljenju zagrebačke Rock akademije.

Vijest o njegovim zdravstvenim problemima odjeknula je prvi put 2012. godine, kad je istu pronio Nevenov prijatelj Nikola, jer Neven nije htio od toga raditi publicitet. No potreba za liječenjem bila je okidač za široki spektar pomoći od kolega u prikupljanju sredstava na najrazličitije načine, a kulminacija je bio koncert u prepunom Boogaloou gdje su tada nastupima sredstva prikupljali Pips Chips & Videoclips, Jinx, Kawasaki 3P, Boa, Davorin i Bogovići, Žan i Mazguni, te grupa Sane. Neven je te večeri također nastupio iako mu sigurno mnogi doktori to ne bi savjetovali, ali živio je za te momente, živio je za nastupe. Bez pozornice nije želio postojati. Svega nekoliko dana nakon tog koncerta, u Tvornici se znakovito za 1. maj također skupljala pomoć za Nevenovo liječenje, a potom kao da su vijesti utihnule. Čekalo se.

Glasine o njegovom oporavku počele su ‘kapati’ sa različitih strana, a kad je Neven počeo ponovno nastupati činilo se kao da je leptir čudom preživio hudu sudbu na kotaču. Gledao sam ga nakon toga u par navrata u Vintage Industrial Baru i na jednom od onih adventskih koncerata na Trgu i nikako se nije moglo primijetiti da njegova borba i dalje traje. Svirao je i pjevao onako kao je to oduvijek radio – originalno, a opet u duhu njegovih glazbenih uzora i heroja. Jučerašnja vijest da nas je napustio utoliko je još bolnije odjeknula. Napustio nas je heroj našeg klupskog života koji je upravo na taj neposredni način slavio glazbu i život.

I dalje mi je pred očima njegova pojavnost i nastup iz Saloona kad sam prvi put gledao njegov nastup. Tog prvog čulnog doticaja, kada sam samo mogao zamišljati kako su rock velikani poput Morrisona izgledali uživo na pozornici. Te večeri, tih davnih devedesetih, Neven Mijač je za mene bio upravo utjelovljenje princa rock and rolla.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate