Hurray for the Riff Raff ‘The Navigator’ – naprijed, potlačeni!

'The Navigator' je još jedna u nizu ovogodišnjih ploča snažnih ženskih americana autorica tamnije kože, a najjači je u svojim oštrim političkim pjesmama koje kritizaraju ono u što se Amerika rapidno pretvara.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Hurray for the Riff Raff 'The Navigator'

Hurray for the Riff Raff ‘The Navigator’

Iza imena Hurray for the Riff Raff krije se kantautorica Alynda Segarra, portorikanka odrasla u Bronxu koja je sa sedamnaest godina krenula na odiseju Sjevernom Amerikom uskačući u vlakove u slavnoj tradiciji skitnica i vagabunda iz prošlosti. Na tom putu Alynda je skupila elemente iz glazbe svih kutaka zemlje, a takva šarena paleta americane uprizorena je i na njezinom novom albumu “The Navigator”.

U album se tako ulazi kroz “Entrance”, pjesmu gospel zbora na nekoj njujorškoj stanici podzemne željeznice, a slijede je još dvije pjesme koje bi mogli utjecajima vezati za grad iz kojeg je Segarra potekla, a to su “Living in the City” u stilu razblaženoga Loua Reeda, te “Hungry Ghost” u kojoj se vokalno oslanja na izričaj Patti Smith. Iz New Yorka album zakreće prema zapadu i countryju s “Life To Save” i “Nothing’s Gonna Change That Girl”. Naslovna “The Navigator” ujedno je jedna od glazbeno najjačih pjesama albuma, sa filmskom atmosferom, a drži centralnu poziciju i s prvom i posljednjom pjesmom (“Entrance”, odnosno “Finale”) dijeli poveznicu u temi navigacije iz koje je izvedeno ime albuma.

Pjesma “Rican Beach” govori o imaginarnom mjestu, gradu militarizacije i segregacije, a posvećena je ljudima koji su protestirali u Standing Rocku, te Portorikancima u Peñuelasu, gdje je zbog ugljene prašine nema pitke vode. Slika je to Trumpove Amerike u kojoj se ljudi koji nisu bijele rase moraju boriti za vlastito pravo na život. Ova pjesma ritmički i žestinom odstupa od ostatka albuma, kao i porukom, odnosnom pozivom na borbu do samoga kraja.

No, apsolutni vrhunac albuma je vapaj otpora nazvan “Pa’lante”, u prijevodu sa španjolskog “naprijed”, nazvan po časopisu portorikanske aktivističke organizacije iz sedamdesetih godina. Ova pjesma strukturom se naslanja na “A Day in the Life” Beatlesa, u sebi sadrži snimku poeme “Puerto Rican Obituary” pjesnika Pedra Pietrija, a ponavljanjem stihova “any day now I will come along” kao da upućuje na “I Shall Be Released” Boba Dylana.

A kako i ne bi, jer u svom završetku s visoko podignutom šakom tjera naprijed sve potlačene, sve koje su došli prije nje, njezinu obitelj, anonimne borce za slobodu iz barrija, duh Emmeta Tilla (mladoga crnca, žrtve rasnog zločina početkom šezdesetih o kojemu je slavnu pjesmu napisao ponovno Dylan), svima koji se skrivaju i preživljavaju u čudovišnom novom svijetu. Nemoguće se ne naježiti na te završne uzvike u jednoj od najboljih pjesama ove godine dosad.

“The Navigator” je još jedna u nizu ovogodišnjih ploča snažnih ženskih americana autorica tamnije kože, uz “Freedom Highway” Rihannon Giddens i “The Order of Time” Valerie June. Album Hurray for the Riff Raff možda je čak i mrvicu bolji jer izravnije poentira na političkoj poruci, a u “Pa’lante” ima i čvrstu okosnicu po kojoj će ostati zapamćen i u vremenima koja dolaze.

Ocjena: 8/10

(ATO Records, 2017.)

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate