‘Hidden Figures’ – trebale su samo pitati

Hiperromantizirana limunada ozbiljnošću crtanoga filma govori o zaslugama triju crnkinja u svemirskoj utrci za vrijeme hladnog rata.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
'Hidden Figures'

‘Hidden Figures’

Početak šezdesetih. Sjedinjene Države i Sovjetski Savez natječu se u osvajanju svemira. Usprkos segragaciji u Virginiji, tri crne žene probijaju svoj put na visoke funkcije u NASA-i, a jedna od njih postaje osobno zaslužna za američku prevagu u utrci, koja će kraj doživjeti spuštanjem čovjeka na Mjesec.

Tri žene u pitanju su Katherine G. Johnson (Taraji P. Henson, “Empire”, nominirana za Oscara za sporednu ulogu u “The Curious Case of Benjamin Button”), briljantna matematičarka; Dorothy Vaughan (Octavia Spencer, osvojila Oscar za sporednu ulogu 2012. za “The Help”), koja će postati računalnom programerkom i Mary Jackson (glazbenica Janelle Monáe) koja postaje prvom crnom inženjerkom u NASA-i.

Problem u koji upada “Hidden Figures” jest taj da želi ispričati priču o uspjehu pripadnica dviju skupina koje su i danas u potlačenom položaju, a prije pedeset i nešto godina taj položaj je bio i neusporedivo teži. Podređenost žena i crnaca predstavlja glavni motor priče ovih likova, no kada posao režije filma o toj temi dobije bijeli muškarac, rezultat teško da može biti drukčiji.

Pristup redatelja Theodorea Melfija bit će jasno izložen već u jednoj od prvih scena, kada se našim junakinjama pokvari auto. Prilazi im jedan policajac, podozriv prema njima jer su crnkinje, ali nakon što ga iznenade svojom sposobnošću da uklone kvar na automobilu, on će im pružiti službenu pratnju kako ne bi zakasnile na posao.

Svaka od junakinja ima i vlastitu priču koja se rješava na isti način. Katherine mora preko cijelog kampusa trčati na zahod za “obojene”, budući da takav u zgradi u kojoj radi ne postoji. Nakon što je šef (Kevin Costner) pokudi zbog predugog izbivanja, ona mu povišenim glasom objasni o čemu je riječ, a on već u sljedećoj sceni pajserom razbija tablu koja označava WC za crnkinje i u NASA-i više nema segregacije.

Mary Jackson želi postati prvom crnom inženjerkom u NASA-i, a za to bi trebala slušati nastavu u školi koja je samo za bijelce. Stoga dolazi na sud i objašnjava sucu da je to važno i za nju i za njega, te joj ovaj drage volje isto i dopušta. Dorothy strahuje da bi mnoge njene kolegice mogle ostati bez posla jer NASA kupuje kompjuter. Kako bi doskočila tom problemu, ona odlučuje izučiti se upravljati tim strojem, no u knjižnici ne može posuditi knjigu iz koje bi učila. Ona tu knjigu krade i na osnovu nje postaje vodećim stručnjakom za računala, te izuči cijelu vojsku crnkinja da radi na tom čudu.

Takvi filmski postupci mogu djelovati samo uvredljivo ženama o kojima ovaj film govori. Ispada da je sve što je crnkinji ikad trebalo da uspije u mizoginom i rasističkom svijetu ranih šezdesetih, samo to da artikulira svoj problem, a svijet je ionakon prepun razumnih bijelih muškaraca, Kevina Costnera koji će im omogućiti jednak tretman i sve ostalo.

Nevjerojatno je da se ovakva splačina od filma ozbiljno spominje u konkurenciji za Oscare ove godine, još k tome u kategoriji najboljega filma. Riječ je o hiperromantiziranoj perolakoj limunadi koja cilja na jeftini sentiment i grije srca publike kao punč na adventskom sajmu. “Hidden Figures” zabavit će nezahtjevne tijekom gledanja, ali bez zrnca gravitasa koji tema i njegova glavna junakinja zaslužuju.

Ocjena: 5/10

(Levantine Films, Chernin Entertainment, Fox 2000 Pictures, 2016.)

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate