Osvrt

U2 - Achtung Baby
'Achtung Baby' - album koji je spasio i iznova stvorio U2

Glazbena recenzija

The Rolling Stones 'Blue & Lonesome'
The Rolling Stones 'Blue & Lonesome' - #onokad si rođen za to

‘Green Room’ – Nazi Punks, Fuck Off!

Grupa opasnih skinheada naganja pankere puškama, mačetama i psima ubojicama u krvavom i napetom, te nadasve realističnom trileru Jeremyja Saulniera.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
'Green Room'

‘Green Room’

Najbolja ovogodišnja filmska ostvarenja u širokoj distribuciji mahom su lanjski festivalski indieji koji do naših kinodvorana gotovo i ne dolaze. Na vrhu te ljestvice i dalje je vrhunski horor “The Vvitch”, a tu su i egzistencijalistička drama Jean-Marc Valléeja s Jakeom Gyllenhaalom “Demolition”, te otkačeni “High-Rise”, retrofuturistička ludost prema romanu J.G. Ballarda sa Tomom Hiddlestonom u glavnoj ulozi. Do naših kina dospio je tek ratni triler o moralnoj dvojbi “Eye in the Sky” sa Hellen Mirren, Aaronom Paulom te pokojnim Alanom Rickmanom u svojoj posljednjoj igranoj ulozi. Toj listi, sada je jasno, možemo slobodno dodati i “Green Room” Jeremyja Saulniera.

Jeremy Saulnier probudio je interes kritičara svojim drugim filmom “Blue Ruin” o čudaku čiji plan osvete pođe po zlu, a zanimanje je sada svakako još više rasplamsao trilerom “Green Room” koji prati punk bend The Ain’t Rights na turneji koja s lošeg krene na gore kada budu primorani nastupiti na festivalu koji organizira banda čudovišnih skinheada predvođena opasnim mastermindom Darcyjem (jezivi Patrick Stewart).

The Ain’t Right su true pankeri, ne objavljuju na internetu, urokavaju se i kradu benzin, pa tako i kad stanu pred publiku punu agresivnih skinsa, oni kurčevito odlučuju otvoriti sa “Nazi Punks, Fuck Off!” Dead Kennedysa. Ali odmah nakon koncerta uviđaju da poza nije sve i da duboko u oregonskim šumama obitava vrsta ljudi daleko opasnija od onih na koje su navikli susretati do tada. Naime, vraćajući se po zaboravljeni telefon Pat (prošli tjedan preminuli Anton Yelchin) ugleda tijelo djevojke kojoj iz glave viri drška noža, što na kraju završava tako da bend završava zaključan u backstageu s prijateljicom ubijene (Imogen Poots) i naoružanim čuvarom, a svuda naokolo okuplja se banda koja ih se odlučila riješiti pod svaku cijenu.

Slijedi tipičan horor/triler rasplet, iznenađujuće brutalan i krvav, a čije je daleko najjače oružje stravičan realizam i neobična lakoća poistovjećivanja, kao i zamišljanja mogućnosti slučajnog nalaženja u opisanoj situaciji. Doista se rijetko može osjetiti fizička bol dočarana na ekranu u toj mjeri kojoj to uspjeva Saulnieru i njegovim glumcima. Privezivanje gotovo odsječene ruke duct tapeom izaziva grčeve u želucu, a bit će tu i šokatnog korištenja skalpela kakvo nismo vidjeli još od Gusa Fringa iz “Breaking Bad”. Osim pištolja i sačmarica koristit će se i mačete, a kada se ni to ne pokaže dovoljno okrutnim, s lanca će se pustiti i krvoločni psi ubojice koji će gristi grkljane.

Glumačka postava uspjeva vjerno predočiti strah i nesnalaženje u nasilnoj situaciji i to daje glavni začin inače generičkom scenariju, te ovaj triler diže daleko iznad prosječnih žanrovskih uradaka. Primjerice, sitnice poput oklijevanja Reecea (Joe Cole, u posljednje vrijeme poznat po ulozi Johna Shelbyja u fenomenalnoj BBC-jevoj seriji “Peaky Blinders”) da do kraja iskoristi znanje naučeno na borilačkim vještinama djeluje toliko realistično da gledatelja može lakše uvjeriti u ultranasilne kadrove koji mu neposredno slijede. Takva redateljska rješenja čine “Green Room” većim filmom od čistog šok trilera s pokretne trake.

Osim staloženog i hladnog Patricka Stewarta u za sebe potpuno netipičnoj ulozi, najbolje glumačko ostavrenje ostvaruje pokojni Anton Yelchin (Chekov iz “Zvjezdanih staza”), koji je u ironičnoj igri sudbine napokon dobio priliku da zabljesne i prikaže puni potencijal svoga talenta, da bi izgubio život u suludoj nesreći u kojoj ga je pregazio vlastiti automobil. Yelchinov Pat balansira između strašne iznurenosti fizičkim bolom i psihičkim šokom s jedne, te instinkta za preživljavanje s druge strane. Neopisiva je šteta što nas je napustio sa svega 27 godina, mogao je postati doista velikim glumcem, a ova uloga trebala je biti mostom prema većima i zahtjevnijima u kojima je mogao rasti i razvijati se.

Ocjena (7/10)

(Broad Green Pictures, Film Science, 2016.)

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate