Finale 3. Brijačnice – sav sklad kontrasta

Drugi dan 3. izdanja festivala Brijačnica donio je u subotu ujednačenost u posjećenosti. Skoro pa identično kao i prvog dana Boćarski dom je bio ispunjen tijekom nastupa headlinera. Najviše dok su na pozornici bili Vlatko Stefanovski Trio i Antenat, a nešto manje kad su izašli Kawasaki 3P koji su uspješno zatvorili Festival.

Antenat na 3. Brijačnici u Boćarskom domu (Foto: Filip Bušić)

Odmah na početku može se izvući zaključak kako je stilska šarolikost drugog dana donijela i kvalitetniju večer od prve, ako se sagleda šira slika.

Vlatko Stefanovski i njegov trio donijeli su besprijekoran nastup, odlično balansiranim presjekom karijere u kojem se po old school obrascu još našao i prostor za bubnjarsku i bas solo točku. Vlatko je u dvije pjesme počevši od „Seir“ s njegovog istoimenog pretposljednjeg solo albuma ugostio na bubnjevima i svog sedamnaestgodišnjeg sina Jana Stefanovskog koji je svakako pokazao zavidnu sviračku vještinu i sigurnost za svoje godine, što je svakako samo dokaz kako se glazbena dinastija Stefanovski nastavlja i u novom koljenu.

Već na početku je Vlatko uplivao u materijal s novog albuma „Materinji jezik“ s instrumentalom „Makedonsko devojče“ da bi se nakon toga brojanje u 7/8 mjeri ustalio kao lajtmotiv koncerta na oduševljenje publike koja je najveću ekstazu doživjela u finalu s „Jovano, Jovanke“ što je možda i trebao biti službeni kraj koncerta jer Leb i sol pop klasik iz osamdesetih „Kao kakao“ s kojom se Vlatko Stefanovski Trio oprostio od publike nije polučio takvo odušeljenje.

Vlatko Stefanovski (Foto: Filip Bušić)

Zagrebački Antenat predvođen furioznim pjevačem i udaraljkašem Nenadom Kovačićem bio je bez pretjerivanja kruna festivala, jer je nakon Stefanovskog i njegovog trija ubrizgao plesnu dimenziju showa. Antenat koji je prije 20 godina započeo kao reggae sastav stasao je u unikatnu eksploziju ritma i dobrih vibracija. Grupa je izvela i nekoliko novih, još uvijek neobjavljenih pjesama, koje su bile inteligentno posloženi crossoveri u kojima se reggae stapa s elementima balkanskog etno prizvuka, što bi se svakako moglo pripisati tome što je Kovačić i stalni član Sevdah Takhta Sarajlije Damira Imamovića. Kao što i dodatnu dozu jazzy lucidnosti Antenatu daje i saksofon Maka Murtića, pa ako bi se ono što je Antenat sinoć ponudio rasplesavši dvoranu trebalo svesti u najkraće ‘for dummies’ objašnjenje, onda bi se to moglo nazvati i najnovijim balkanskim Manu Chao momentom. A ako najavljivani novi studijski materijal pogodi vibru & vibricu kao što se to dogodilo uživo u Boćarskom domu, Antenat bi s pravom mogli postati next big thing regionalne scene.

Kawasaki 3P na 3. Brijačnici u Boćarskom domu (Foto: Filip Bušić)

Kawasaki 3P su pak u jednom detalju činili drugu veliku novost festivala, u biti možda i najveću. Naime na pozornici se nije pojavio Demirel Pašalić, što je svakako donijelo i stubokom promijenjeni koncept cijelog nastupa. Može se reći da su Kawasaki 3P nakon desetljeća oprobanog set-upa s dva frontmena ušli u jednu sasvim novu fazu. Pašalićev izostanak nije komentiran, niti objašnjen s pozornice. Bend se nije ni trudio zamaskirati to što ga nema, no po izboru pjesama i tome kako je bio posložen cijeli show moglo se između redova iščitati da je nastup bez Demirela bio planiran, kao što je to bila i prilika vidjeti i čuti Tomfu u solo ulozi vođe cijele ceremonije koja je započela uz poznatu glazbenu temu iz kultnog filma „Ratnici podzemlja“.

Kawasaki 3P na 3. Brijačnici u Boćarskom domu (Foto: Filip Bušić)

Nije to bio onaj Tomfa koji se unazad nekoliko godina znao i prištedjeti na pozornici pred mikrofonom, sinoć je to bio Tomfa 2.0. Prvi na crti, tj. na rubu bine, dignutih šaka i neumoljivo angažiran u podizanju atmosfere cijelo vrijeme koncerta. Na osvježenoj set listi su se tako našle i neke stare pjesme koje su zamijenile Demirelove vokalne zgoditke do samog kraja, koji je kulminirao s „Puta madre“ i „Malo vas je…“, no hit „Ni da ni ne“ nije mogao biti izbjegnut i s njim se Kawasaki 3P urnebesno oprostio od publike. A sad, je li bila riječ o privremenoj Demirelovoj odsutnosti ili pak trajnoj promjeni u redovima Kawasaki 3P-a saznat će se u dogledno vrijeme, no nepobitno je da je to bio najveći novitet o kojem se pričalo među publikom koja je po završetku festivala napuštala dvoranu.

She Loves Pablo na 3. Brijačnici u Boćarskom domu (Foto: Filip Bušić)

Uvodne koncerte grupa Sfumato i Slow Motion Suicide sam nažalost propustio, no zagrebački stoneri She Loves Pablo su bili na visini zadatka (ne zna se kad nisu bili) kotrljajući skladno i precizno svoje distopijske rifove, što je možda i Stefanovskog nakon njih potaknulo da prva stvar Vlatko Stefanovski Trija bude iskušavanje distorzije na crnom Les Paulu lidera sastava, tek toliko da popuni stilsko-komunikacijsku rupu između generacija, ili je pak isprovocira.

‘Dvodnevna doza nadbrijavanja’, što je i službeni moto Brijačnice, u konačnici je dakako ispoštovana. Oprobani kvaliteti i nabrijavajući noviteti našli su se u petak i subotu još jednom pod krovom Boćarskog doma u toj prvoj godišnjoj reviji regionalnog zvuka, koja je sudeći po posjećenosti, dobrodošla u svojoj formi u metropoli. Nova koncertna sezona je i službeno otvorena.

Saznaj te više: 3. Brijačnica u Boćarskom domu – kad Patribrejkersi časte

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh