Osvrt

U2 - Achtung Baby
'Achtung Baby' - album koji je spasio i iznova stvorio U2

Glazbena recenzija

The Rolling Stones 'Blue & Lonesome'
The Rolling Stones 'Blue & Lonesome' - #onokad si rođen za to

Estetika moderne pornografije – Vojnici se ne ljube

Ako bi netko krenuo kronološki bilježiti inflaciju seksualne permisivnosti ženskih performera u pornografskoj industriji i pripadajuću joj financijsku deflaciju koja ju eksponencijalno prati, ovaj bi došao do zapanjujućih podataka; 1980-ih, porno glumica je na prvu analnu scenu čekala u prosjeku dvije do tri godine.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Gustave Courbet (1819-1877) 'The Origin of the World'

Gustave Courbet (1819-1877) ‘The Origin of the World’

Vrijeme je to koje bi provela ratosiljajući se po mekanim ljubavnim scenama, pokazujući djelić bradavice, nagovještaj areole, puštajući korijene u industriji prije no što se baci u vatru. Danas je taj period prilagodbe ograničen na pola godine. Pisane klauzure, višestruko medicinski osvjedočene kartone involviranih performera, povijest bolesti i iscrpan birokratski fond priječio je da Gang bang postane estetska norma zanata, sramežljivo smješten u aneksu ugovora, apelirao je na dobru volju ili znatiželju performerice. Danas je teško ne zamisliti grupicu tipova izvučenih iz prve gvožđare kako mesarskom ravnodušnošću trpaju svoje pokvarene centimetre gdje stanu, lupetaju po grudima i miješaju bubrege kao da ih posebno inspirira takva diseminacija labavih kriterija. Za performans POV titty-fuck, dakle penetriranje penisa među grudi iz perspektive aktera, Linda Lovelace je od Bryanston Picturesa 80-ih plaćena 10 tisuća dolara, što je danas s inflacijom oko 30 tisuća dolara. Rizičnije aktivnosti su intenzivirane, a estetika usahla. Prosječna karijera današnje porno umjetnice traje u prosjeku 4-6 mjeseci, međutim razlog tomu nije basnoslovna zarada nego iscrpljivanje alter-ega. Neplaćeni prekovremeni rad postaje obveza kakvog –takvog uspjeha, troškovi se pokrivaju iz vlastitog džepa, a test za venerične bolesti košta i po nekoliko stotina dolara mjesečno.

Etika američkih humanitarnih službi, socijalne ekologije i bihevioralne terapije, što šepireći natuca Rousseauov Društveni ugovor (Čovjek se rađa slobodan, a svuda je u lancima!) i u čijem dokumentu pronalazi svoj smisao, koja te posnimane kolektivne snošaje po iznajmljenim vilama definira kao srdačan izraz demokracije i solidarnosti, reformu koja involvira i debele i mršave i liše i izdašnog šipražja, zaslužuje tek hladni prijezir.

Feministička mržnja prema akterima i glumicama još više. Njena ocvala dihotomija u pogledu seksualnog odnosa i moći, sa vlastitim frivolnim i bojažljivim stavom prema erotici čini da  podsjeća na studenu viktorijansku kraljicu koja počiva na grbi svačijih nagona. Razlog tomu je taj što je seks mnogo mračnija sila nego što je feminizam uopće spreman priznati. Seks kao kuća opsjedana avetima prisutna u Freudovoj sjajnoj teoriji obiteljske romanse, kuća je od koje feminizam zazire. Rodoskvrna konstelacija seksualnih figura koje se od ranog djetinjstva međusobno poigravaju, pretapaju i preoblikuju određuju kome se, kako i kada dajemo. Feminizam, busty blonde ili femme fatale definira kao karikaturu i klevetu, ako je ikada postojala bila je žrtva društva što je, zbog nemogućnosti sudjelovanja u političkoj moći pribjegavala ženskim lukavštinama, neuspjela žena od karijere čija je energija neurotično skrenuta u pornografiju. Ali femme fatale utjelovljuje povijesnu antipatiju prema ženama, potpuno opravdanu racionalnim temeljima; jer kako drugačije da razum reagira na glomaznost prirode objedinjenu u ženi, osim da je razumom potiskuje, da ju logikom što je nadahnuta tjeskobom, suzbije i zaključa. Pa ni onda ona mu ne uspijeva da miruje. Što ju više potiskuje, ona frekventnije kuca na vrata kao sablast grižnje savjesti.

Clovis Trouille (1889-1975)  'La religieuse'

Clovis Trouille (1889-1975) ‘La religieuse’

Problem je, dakle, estetske više nego etičke ili filzofske pa čak i ekonomske naravi. Kompanije poput PinkWhite Industries i Trenchcoat X to shvaćaju i bore se da svrgnu monopol umjetnog, osrednjeg vaćarenja pored kafemata i da, onoliko koliko je moguće seks na sajtu ponovno učine inkluzivnim i autentičnim u kontekstu u kojem žena nije demistificirana kao spolna nekretnina.

Demistifikacija i razgolićivanje erotike čine ju narodnim veseljem, preoblikuju u vašar oklembešenih trbušina i zaflekanih prstiju, pretvarajući je u pornografiju, vulgarnog lažnog branitelja. Pornografija je pasivna i kolektivistička, erotizam je kreativan i pojedinačan čak i kada se izvodi u troje. Pošto ova avantura civilizacijskog napretka pod čijim se kišobranom svi jebemo, razvidno dolazi na početak s kojeg se uputila, što znači da je seksualni odnos ponovno pračovječna gimnastika na livadi, koju demonstriraju mišićavi mandingo primati s tribal tetovažama, u ritmu pulsiranja čeone vene i proizvedenih urlika, bez duše i povoda, s naputkom šatro-agenata, možda taj početak pruža jamstvo za novi smjer. Primjenivši putokaze pariškog boboa, možda je ono što bi sada bilo preduzetno za razvoj povijesti pornografije, snimiti pornić u kojem bi glumci vodili ljubav govoreći jedno drugom “volim te” umjesto “osjećaš li ga, ha, kurvetino?”

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate