Elektroakustička video instalacija ‘Festival’ – Digitalni hommage ruzinama obmane pučke kulture

Instalacija u zvuku i videu pod imenom 'Festival', nastala obradom originalnih zvukova iz hitova Marka Perkovića, Jelene Rozge i Dražena Zečića, kojeg supotpisuju splitski producenti Tonči Bakotin (alias Ruzina Frankulin) i Ratko Ilijić, predstavlja se na Hvaru u subotu, 9. rujna u sklopu Hvar for Art festivala, nakon samostalne izložbe u splitskom Salonu Galić te Izloga suvremenog zvuka u Zagrebu.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Tonći Bakotin i Ratko Ilijić

Tonći Bakotin i Ratko Ilijić

Tonči Bakotin poveo se za idejom slaganja triju uradaka baziranih na radovima Marka Perkovića, eksperimentima koji su urodili razmišljanjem o tretmanu skladbi Miroslava Škore, Vlatke Pokos, Tonija Cetinskog, Dražena Zečića, Jelene Rozge i Maje Šuput. „Rukavica sebi samome u lice bila je, mogu li ja ispuniti zadan zadatak koji sam zadao sam sebi i igrati se komponiranja elektronske glazbe na ovaj način?“, reći će Bakotin.

Probiranje i procesuiranje fragmenata informacije glazbenog i video-djela, digitalna alkemija koja je polučila nova autorska djela, nastala je tretiranjem najpoznatijih pjesama suvremene nematerijalne baštine. U produkcijskom smislu, bio je to korak i dalje i dublje od tehnika iz klupske glazbe poput samplinga i cut-n-pastea odnosno collage-skladanja. Na koji se način jedne tehnike razlikuju od drugih? „Pojam samplea ima više inačica, općenito je to ili glazbena fraza od jedne do nekoliko sekundi – da ne ulazimo u pravne regulative – ili pak ona koja predstavlja što ukraden, a što posuđen ‘loop’ ili ‘beat’“, pojašnjava Bakotin. U teoriji digitalnog zvuka sampleovi predstavljaju uzorke kojima se ‘predstavlja’ analogni zvuk u digitalnom obliku. Audio standard ‘Red Book CD’ predviđa 44,100 takvih uzoraka u jednoj sekundi. „Uglavnom, korišten je jako mali broj sampleova… Rad koji se odnosi na Jelenu Rozgu ima 48,000 korištenih sampleova (u 48kHz sistemu) što ‘u stvarnosti’ predstavlja tek sekundu izvornog materijala. U prijevodu, cijela je kompozicija (konstrukcija – op. aut.) skladana koristeći sekundu koju su kompozitori Rozgine skladbe ‘Nirvana’ stvarno snimili u studiju i u cijeloj kompoziciji nema ni jednog jedinog zvuka koji nije nastao od ove sekunde“, objašnjava Bakotin.

Jelena Rozga 'Nirvana', oblikovali Bakotin&Iliji

Jelena Rozga ‘Nirvana’, oblikovali Bakotin&Iliji

Tonči Bakotin jedan je od pionira digitalne obnove audio-inžinjeringa u regiji, suosnivač industrial kolektiva Zidar Betonsky i Fraktal Falus Teatar, koji je diplomirao u Rotterdamu i Splitu, Ratko Ilijić je radio kao supervizor zvuka i direktor fotografije, nakon diplome iz filma, medijske umjetnosti i animacije na UMAS-u. Upoznali su se u televizijskoj produkciji, gdje je Bakotin radio pripremu zvuka za finalne mikseve, a Ratko u video-departmentu. Povezao ih je remiks autorskog aliasa Ruzina Frankulin za američki label Pure Zik, nakon što se Ilijić bio zainteresirao za produkciju videa. Video je nastao ‘uzorkovanjem’ originalnih video-uradaka i potom zoomiranih. Zatim se rezanjem ulazilo u nove svjetove digitalnih piksela prateći novonastalu glazbenu juhu elektronskih zvukova – okom se tražio zanimljiv kadar unutar video-svijeta hrvatskih pop-hitova.

Šest godina nakon što je bubnjar i skladatelj Borna Šercar rearanžirao „Bojnu Čavoglave“ na debut-albumu Third Stream kvinteta Jazziana Croatica, splitski je inženjer zvuka priredio oscilatore, rezonatore te procesore vremena i frekvencija. Od skladbe „Dražen_GovoreMiMnogiLjudi“ nastao je hladni industrial-pastiš iz čijih povoja iskaču cyber-gremlini, stvarajući uznemirujući osjećaj koji se pretače u skladbu „Jelena_Nirvana“. Puls je ovog višekanalnog zida zvuka u produkciji mutirao u teksturu koja ispada iz okvira i svoje primarne uloge. Abrazivnost „Maje_Amnezije“ u sebi ima tribal-prizvuk, doduše iz kuta estetike glitcha koju bismo prije pronašli kod opskurnijih predstavnika kataloga austrijskog izdavača Mego. Nakon što je zvuk ‘zaoscilirao’, tretiran je do granice za koju je Bakotin prosudio da paše vlastitoj emociji trenutka. „No, početna novonastala ‘harma’ može predstavljati i problem – kako sada ovim nepredvidivim postupkom dobiti različite slojeve koji će tvoriti smislenu glazbenu cjelinu?“, pita se autor. „Tu je bilo ogromno pokušaja i grešaka, ali bez korištenja MIDI klavijuture ili služenja ljestvicama…“, prisjeća se Bakotin.

Marko Perković Thompson 'Lijepa Li Si', oblikovali Bakotin&Ilijić

Marko Perković Thompson ‘Lijepa Li Si’, oblikovali Bakotin&Ilijić

Kako je u popratnom tekstu kataloga za „Festival“ primijetila radijska urednica i sound-artistica Ljubica Letinić, „rad izaziva ambivalenciju prisvajajući opća mjesta masovnog ukusa“. Pjesma je motiv za kolonizaciju naroda i ‘masovki’ poput nogometnih stadiona, gradskih trgova i narodnjačkih klubova, što je na svoj popularnofilozofski način primijenio i Antonije Pušić – Rambo Amadeus, dok ju je Bakotin ‘uzorkovao’ i estetski obradio. Tretiranjem je medij očišćen od poruke koja javni prostor razdvaja na prostor A i prostor B – prisjetimo se samo putovanja autobusom na jednoj međugradskoj liniji, promatranog kao čistu formu estetskog iskustva.

Kompozicija „Marko_LijepaLiSi“, nastala od pjesme Marka Perkovića od koje je ideja za cijeli projekt i krenula, u sebi nosi slijed koji ćemo ‘za silu’ prepoznati kao harmonije. Ona otvara crvenu liniju albuma ka pulsu i inače prisutnom u materijalu kroz razne parametre, no ovaj put kao plesni motiv skladbe „Vlatka_Metak“ koja koketira s tranceom. Digitalna pinceta koja je ovo djelo iz domene elektroakustike prevela u musique concrète, elektronsku i kompjutersku muziku, umjetničko je sredstvo čija primjena mnogo govori o odnosima tzv. razina kulture i stoga mu dolično pristaje naslov koji s ironičnom suzom priziva sintagmu svečanosti glazbe. Sve dok ta suza kaplje na vlastite nam cipele…

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Autor

avatar
Close
Pratite nas i lajkate