Edo Maajka: Izdavači i sva posredništva od autora do publike će nestati jako brzo

Edo Maajka okupio je bend u sastavu Mario Rašić, Yogi Lonich, Toni Starešinić i Mirsad Dalipi, te ga u subotu 18. ožujka namjerava staviti 'na testnu vožnju' pred zagrebačku publiku u Tvornici kulture. Sasvim dovoljan razlog da s najpoznatijim reperom ovih prostora prođemo kroz nekoliko pitanja i vidimo kako rezonira stvari.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Edo Maajka (Foto: Nino Šolić)

Edo Maajka (Foto: Nino Šolić)

„Spomen ploča“ bio je posljednji album na kojem smo te mogli čuti s bendom. Sedam godina kasnije opet si okupio sastav. Možeš li reći nešto o tome? Zašto, kako?

Edo Maajka: Falio mi je rad s bendom, prošle godine sam odsvirao par koncerata kao gost Kultur Shocku, to me je malo razdrmalo i samo sam ček’o povratak u Zagreb da pronađem ekipu. Nakon par mjeseci eto me u Tvornici…

Jesi li možda imao Leksaurine u primisli?

Edo Maajka: Nisam. To je bila odlična ekipa ali je završena priča već jako dugo.

Prošle godine si objavio singl „Ojojoj“, a upravo si izbacio novi „Ne mogu disat“, znači li to da te više ne zanima koncepcija albuma i da si u igri sa singlovima?

Edo Maajka: Zanima me koncept albuma, ali mi je ovo puno pristupačnije i trenutno bolje. Nemam para za album, niti uvjeta, tako da ću raditi stvar po stvar dok ne nakupim materijala za album, ovako kad sve baciš odmah van, propadne ti većina pjesama, a nikakav pos’o ne napraviš.

I kako općenito gledaš na tu promjenu diskografske paradigme kojoj svjedočimo, pa skoro jedno desetljeće, gdje su singlovi preuzeli primat pred albumima?

Edo Maajka: Ljudi nemaju više strpljenja za slušat album, sve je skip-skip, nekad se bojim da će nam pjesme biti po 20 sekundi duge, a albumi će trajati 5 minuta maksimalno.

Kako općenito gledaš na izdavaštvo, gdje sebe vidiš kao autora u toj priči, koliko si postao oprezan ili možda izbirljiv?

Edo Maajka: Ja sam jednako neoprezan i naivan samo što je izdavaštvo totalno propala rabota, izdavači nemaju ništa više za ponuditi osim bar koda na pjesmi. Univerzal i Menart su mi ponudili jako loše ugovore pa sam odust’o i izabr’o prijatelja Miru Vidovića i njegov Studio Morris kao izdavača. Izdavači i sva posredništva od autora do publike će nestati jako brzo.

Da se vratimo na suradnju s Kultur Shockom, bilo je svakako zanimljivo kad ste za 1. maj objavili dvije zajedničke pjesme.

Edo Maajka: Cijelo to iskustvo sa Ginom i Kulturom mi je bio triger i priprema za osnivanje ovog benda, hvala im na tome. To je uhodana i genijalna ekipa s kojom sam prošlo ljeto odsvir’o par festivala, predstavljali smo zajedničke pjesme koje je publika već pjevala od početka do kraja.

Vjerujem da te svi općenito pitaju za tvoj život u Izraelu. Držim da je to privatna stvar, no gledano kroz neku društvenu prizmu tog prostora gdje je sukob svakodnevica, kakve si pouke izvukao?

Edo Maajka: Jednake su im pouke kao i pouke s naših prostora, imam jako dobrih iskustava i ponešto loših, treba uradit putopis neki pa to sve ispričat ljudima i dočarati im. Najbitnija razlika je da su tamo ljudi puno veseliji nego mi, bez obzira na životne uvjete i stalne sukobe.

Kako gledaš na naše balkanske prilike sada i svo ovo ponovno komešanje ekstremista i nacionalista?

Edo Maajka: Sve prolazi, sveeee, proći će i taj trend. Korak unazad i gubljenje vremena, ništa više. K’o neki glupi ciklus koji skoro svaka generacija jednom izabere da bi se uvjerili da su podjele i paranoje u glavama glupost i gubitak vremena…

Kakav uopće imaš osjećaj kao angažirani artist kad pogledaš unazad i vidiš da sve o čemu si pjevao, primjerice u „Dragi moj Vlado“ i dalje stoji svojom suvremenošću i recentnošću kao da je napisano i otpjevano jučer. U smislu da nam se samo akteri mijenjaju dok problemi i čemer naroda ostaje isti?

Edo Maajka: Mislim da je okej i potreba imat pokoju angažiranu pjesmu da bi ostao čovjek normalan. Meni su neke bile terapeutski odlične i puno su mi pomogle. Smor je jedino što se situacija jako slabo i sporo mijenja pa o jedno te istoj temi možeš drobit decenijama i smorit samog sebe. Meni je bitna zafrkancija sa ozbiljnim temama, jer im samo na taj nacčn možemo oduzeti snagu i moć nad našim životima.

Bio si u situacijama kad je tvoja karijera mirovala neko vrijeme. Je li bilo možda kriznih momenata kad si razmišljao o tome da se prestaneš baviti glazbom?

Edo Maajka: Nikad nije bila situacija u kojoj bi se u potpunosti prestao baviti muzikom, bio bi barem DJ i selektor na nekom svoj podkastu. Razmišljao sam o puno drugih poslova, bacio sam se na pisanje scenarija i raznih ideja pa se nadam da ću i nešto u tom pogledu ostvariti.

Je li teže bilo stati ili nastaviti, kad razmišljaš o sebi kao glazbeniku?

Edo Maajka: Nastaviti je teže, kad skroz odeš iz toga i posvetiš duže vremena nečem trećem, kad se vratiš nećeš imati jednake afinitete. Tu promjenu slabo tko sa strane konta, pa je autoru potrebno više samopouzdanja i “boli me za tuđa očekivanja” stanje svijesti.

Da se vratimo malo na recentnu odluku da imaš bend, znači li to da ćeš krenuti u smjeru „Spomen ploče“ ili snimanje albuma nećeš ‘miješati’ s bendom?

Edo Maajka: Imat ću projekte s bendom, a i klupske tj. soundsystem projekte. Ove godine mi je album s bendom prioritet, a krajem godine s Kool Adeom ću izbaciti jedan klupski EP.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Autor

avatar
Close
Pratite nas i lajkate