Drumelody ‘Aero’ – distopijski kozmički ples

Puno je primjera u kojima su kolege glazbenici bubnjara u bendu ili nekom glazbenom projektu zamijenili ritam mašinom, ali teško se sjetiti primjera u kojima je bubnjar učinio suprotno – zamijenio sve ostale članove modernim elektroničkim napravama. Sarajevski bubnjar i perkusionist Berin Tuzlić upravo na tom tragu razvija svoj glazbeni projekt Drumelody.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
dRUMELODY 'Aero'

dRUMELODY ‘Aero’

Njegov sedmi album „Aero” ujedno je i prvi objavljen za jednog hrvatskog diskografa, u ovom slučaju za Dancing Bear. Zanimljivo je da iako je riječ o materijalu plesnog elektroničkog karaktera da je jedini fizički nosač zvuka na kojem je objavljen – vinilna ploča (uz mp3 download), čime je na neki način uspostavljen most između nemilosrdnog ‘robotskog’ eskapizma sadašnjosti i bliske budućnosti s analognom toplinom crne ploče koji označavaju (bolju) glazbenu prošlost.

Upravo u toj dimenziji album „Aero“ diše na sličan način kao i nama puno poznatiji projekt ABOP koji se prošle godine predstavio debitantskim EP-ijem. Točnije kazano, prijemčiv je širem slušateljskom dijapazonu, kao što i u segmentu nastupa uživo pred publikom nije DJ za pultom, već bubnjar od krvi i mesa okružen tehnikom & tehnologijom dok bubnjarskim palicama brutalnim ritmom goni svoj imaginarni bend.

Za razliku od prošlogodišnjeg albuma „Featuring Friends“ kompilacijskog karaktera na kojem je Drumelody ugostio vokalni undergorund milje i gdje i glazbom i riječima provocirao baukom revolucionarnih stremljenja na sličan način kao i u projektu „Sarajevski atentat 2914“ (u kojem je na stogodišnjicu početka Prvog svjetskog rata u svojevrsni loop zatvorio povijest i budućnost ovdašnjih naroda), na „Aeru“ se zaputio na svojevrsni kozmički let ostavljajući provokaciju društveno-socijalnog karaktera jedino u skladbi znakovita imena „Corporate Wolf“.

A kad se već spominje „Corporate Wolf“, radi se o najmračnijem i najtežem segmentu albuma koji na sedam minuta ‘prizemlji’ svemirski let, te ujedno i kao kontrapunkt ostatku materijala zatvori A stranu ploče. Tuzlićevo „svemirsko putovanje“ ne započinje sa Zemlje, već od „Saturna“. taj prvi glazbeni broj nosi retro ugodu jedne Donne Summer i njenog vječitog hita „I Feel Love“, što je ujedno i dobro otvaranje ploče za sve one koji se tek trebaju upoznati s Drumelodyjem. Naredna „Pluton“ disharmoničnim napadom na čula kao da dočarava kvar na hiperspace driveu naguravajući snažne tenzije koje odlično otpušta eteričnost „Cosmosa“ koji slijedi gdje bas gitara vodi glavnu riječ, da bi potom „Radiacia“ posegnula za novom dozom ‘špice kaosa’.

B strana pak ulazi u introspektivnu erotičnu chill out zonu s „Brand Woman“ otvarajući prostora jačem senzibilitetu jedne „Voodoo Colors“ koja slijedi, da bi to opet sve otpuhao snažni zaokret finalnog diptiha „Bad Sunshine“ i „Now“ donoseći ‘nervozu’ distopijske krize. „Bad Sunshine“, ujedno odabrana za prvi singl, elementom ženskog vokala pojačava taj dojam. Je li takvim finalom otkriven novi svijet sa starim problemima, ili se „Aero“ vratio na početnu točku? Nakon te glazbene potke, zaključak je ostavljen slušatelju uz zvučnu podlogu za ples u Matrixu.

Za Drumelody, plesna glazba je puno više od puke zabave, već je poput istraživačkog poligona, kao iz vremena devedesetih kad je klupski underground kreativno ispipavao svoje limite. „Aero“ tako iskače iz trenutnih EDM bezbrižno pleši standarda i to ga svakako čini zanimljivim ostvarenjem.

Ocjena: 8/10

(Dancing Bear, 2017.)

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Autor

avatar
Close
Pratite nas i lajkate