Dropkick Murphys ’11 Short Stories Of Pain & Glory’ – prošla slava i sadašnja bol

Celtic punk bend iz Bostona vraća se u Zagreb nakon dvije i pol godine, ali nažalost novim albumom nam nisu dali dodatnih razloga da pohodimo njihov koncert sedmog veljače u Tvornici kulture.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Dropkick Murphys '11 Short Stories Of Pain & Glory'

Dropkick Murphys ’11 Short Stories Of Pain & Glory’

Otkad je njihova pjesma “I’m Shipping Up to Boston” s albuma “The Warrior’s Code” iz 2005. postala ključnom temom oskarovskog filma “Departed” Martina Scorsesea, Dropkick Murphys su postali poznatiji i izvan celtic punk krugova, a albumi koji su uslijedili varirali su u kvaliteti od izvrsnih (“The Meanest of Times”, 2007.) do sasvim prosječnih (“Going Out in Style”, 2011.).

Njihov posljednji album “Signed and Sealed in Blood” objavljen prije točno četiri godinama imao je elemente i prosječnosti i izvrsnosti, s više težnje ka potonjem, prvenstveno zbog sjajnog singla “Rose Tattoo” koji je postao svojevrsnom himnom među fanovima. Riječ je o jednom od najboljih komada navijačkog punka koji može poslužit kao primjer kako se može napraviti i više nego dobra pjesma u inače ograničenom žanru. “Rose Tattoo” tako je sve ono što ni jedna pjesma od “jedanaest kratkih priča o bolu i slavi“ nije.

Kada je za prvi singl izabrana blijeda i bezlična tribinaška “Blood”, bilo je jasno da neće biti govora o nadahnutijem albumu Murphysa, a kada je nakon toga uslijedila još jedna punk verzija himne Celtica i Liverpoola, “You Will Never Walk Alone”, sve je upućivalo na to da je bend dotakao inspiracijsko dno. Doista, kome treba još jedna, ničim poboljšana verzija pjesme koju svaki drugi irski i treći engleski punk bend ionako svira na svakom koncertu? I to više-manje potpuno isto kao što su je i Dropkickovci snimili u studiju.

Da stvar bude još gora, gotovo svaka od tih “kratkih priča” zvuči potpuno isto. Bezlično, stvoreno za grupno pjevanje znojnih mladića bez majica na jednoj od onih fešti kada sa svih strana kroz zrak lete plastične čaše piva. Bilo bi lijepo kad bi se ovdje moglo reći barem da jedna pjesma nije takva i da je vrijedna slušanja, ali takva bi izjava, nažalost, prkosila činjeničnom stanju stvari.

Posljednja pjesma na albumu nosi naslov “Until the Next Time”, a to je sve što možemo poručiti i Dropkick Murphysima, u nadi da će im se inspiracija jednog dana vratiti i da će snimiti još koji album vrijedan slušanja. Jer sada mogu pričati tek priče o nekadašnjoj slavi. I boli koja ostaje nakon slušanja novog im albuma.

Ocjena: 4/10

(Born & Bred Records, 2017.)

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Autor

avatar
Close
Pratite nas i lajkate