Dirtmusic ‘Bu Bir Ruya’ – turska avantura Eckmana i Racea

Ertel, Eckman i Race pletu svoje eksperimentalne zvučne krajobraze stvarajući atmosferu noći u gradu u kojem vlada politička neizvjesnost, a rijeke izbjeglica slijevaju se iz svih strana u potrazi za boljim životom negdje na zapadu.

  • 2
    Shares
Dirtmusic “Bu Bir Ruya”

Dirtmusic, etno-blues projekt Chrisa Eckmana i Huga Racea iza sebe ima četiri albuma na kojima je ovaj dvojac na svojim putovanjima u Mali uz lokalne muzičare stvarao hipnotičku i atmosferičnu glazbu nadahnutu surovim uvjetima života tamošnjeg stanovništva. Na svom petom albumu, “Bu Bir Ruya”, Chris i Hugo promijenili su mjesto radnje, ali premisa ostaje ista.

Lokacija je ovaj put Istanbul, točnije automehaničarska radiona pretvorena u studio kojim upravlja Murat Ertel, vođa i svirač saza iz turskog psihodeličnog sastava Baba Zula. Tu je i njegov perkusionist Ümit Adakale preko čijih ritmova Ertel, Eckman i Race pletu svoje eksperimentalne zvučne krajobraze stvarajući atmosferu noći u gradu u kojem vlada politička neizvjesnost, a rijeke izbjeglica slijevaju se iz svih strana u potrazi za boljim životom negdje na zapadu.

Osam minuta dugačka “Bi De Sen Söyle” uvodi nas u srce ovog uzburkanog i privremenog svijeta i odmah postaje jasno da se hipnotička svojstva dosadašnjeg izričaja Dirtmusica neće mijenjati na njihovoj turskoj avanturi, dapače, još će se i produbiti okupana psihodelijom glazbenika iz Baba Zule. Mračne Raceove recitacije opisuju dolazak skupine izbjeglica dok iz posadine vjetar donosi valove plemenskih pokliča, istočnjačkog ženskog pjeva i mantre. Uskoro nema dvojbe da je Dirtmusic na “Bu Bir Ruya” uspio prenijeti atmosferu na jednak način kao i na svom dosad najboljem albumu “Troubles” otprije pet godina.

U “Border Crossing” nastavljamo pratiti nastojanja pri prelasku granice, ovog puta u nomadskom post-punk ritmu basa dok gitare zavijaju pod efektima, a na “Go the Distance” ćemo na pola puta začuti i Eckmanov vokal u jedinom segmentu albuma koji može podsjetiti na nešto na što smo navikli od pop pjesme. Na “Love Is A Froreign Country” vokal preuzima još jedna lokalna kolegica s etikete Glitterbeat, Gaye Su Akyol, čije opojno fraziranje slušatelju gotovo donosi i miris ulica Istanbula.

U “Safety in Numbers”, ljutiti Hugo Race naoko se obračunava s korumpiranom neslobodom Erdoğanovoga modernog turskog kalifata, poručujući narodu da mu nitko ne može oduzeti svjetlost, ponavljajući refren: “If we can all resist, we can be released”. Priča završava izlijevom bijesa iskazanim prema novome dobu opisanome na ovoj ploči u “Outrage”.

Nakon nekoliko slušanja, kada se opojna droga hipnotične psihodelije “Bu Bir Ruya” otpusti u tijelo, nastupa svijest o činjenici da su Dirtmusic uz pomoć Ertela i ekipe priredili prvi doista izvrstan album 2018. godine.

Ocjena: 8/10

(Glitterbeat Records, 2018.)

  • 2
    Shares

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh