Dementronomes ‘Žurkadelik’ – gdje je otišla pjevačica?

Mladi zagrebački oktet kao uzore navodi imena kao što su Maceo Parker, James Brown, Galactic, Dr. John, Soulive, Parliament-Funkadelic, The Meters i Sly & the Family Stone, dok se u praksi klupski probija funkom ponajviše u matičnom gradu. U kratkom roku su došli na glas kvalitetnih party-moovera, kao što su objavili i svoj debi album 'Žurkadelik' u lipnju 2016. na Bandcampu i Youtubeu, a krajem godine i na CD-u u vlastitom aranžmanu.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Dementronomes 'Žurkadelik'

Dementronomes ‘Žurkadelik’

Riječ je o iskusnoj mlađoj ekipi glazbenika koja zvuči kao da se okupila kako bi sebi dala oduška u pauzi od dosadašnjih matičnih projekata. Naime bubnjar Petar Cvahte, čiji brat Siniša svira bas u sastavu, dokazao se u radu s Ninom Romić na njenom izvrsnom albumu „Stablo“, klavijaturist Dan Divjak je pak najmlađi član trenutačne postave Baretovih Majki, dok je Nikolina Kovačević dobrano privukla pažnju kao frontwoman grupe F5. Kod Nikoline Kovačević se treba posebno zaustaviti jer je riječ o iznimnoj vokalistici predivne i karakteristične boje glasa koju ni istrenirana uha nikad ne bi pripisali bijeloj, već crnoj pjevačici.

U prvom dijelu „Žurkadelika“ ona se pojavljuje kao jaki adut Dementronomesa, ali na nesreću cijelog uigranog glazbenog društvanca ubrzo potpuno isčezava s albuma i ostavlja prostor instrumentalnim igrarijama. Neka su i mladi, neka su i zaigrani instrumentalisti, ali na taj način se ne otaljava adut, koliko god željeli ostaviti traga među iskusnijim kolegama instrumentalistima na sceni. Da se ne bi krivo razumjelo, imaju Dementronomes uzavreli mojo u kojem razigrana ritam sekcija živo i neusiljeno nosi konstrukciju jednako tako razigranog nadmudrivanja Divjakovih klavijatura ponajviše s brass sekcijom koju čine Marko Gudelj, Lujo Parežanin i Vedran Vojnović, no kad se u toj kombinaciji ima i rasni vokal Nikoline Kovačević, onda ili se u samom startu nju ili ne poziva u priču, ili joj se mora dati više prostora nauštrb instrumentalnog muziciranja, makar se među autorskim materijalom našla još poneka obrada poput „Mali crni brat“ Popa Asanovića u kojoj su Dementronomes ugostili i pjevačicu originala Zdenku Kovačiček, kojoj rame uz rame izvrsno parira spomenuta Nikolina.

„Mali crni brat“ je treća po redu i nekako se prirodno očekuje da se poput ruže album još više počne (vokalno) otvarati nakon nje, ali potom slijedi pet instrumentala u komadu. Pa da su kojim slučajem tih pet instrumentalista Maceo Parker i Dr. John kojima bi, primjera radi, još pridodali Billy Bass Nelsona, Eddie Hazela i Tawl Rossa iz Funkadelica svejedno bi se sve sunovratilo nakon odluke da se u ostatku minutaže nitko neće ni nakašljati u pjevački mikrofon. A bilo bi dovoljno da se tu i tamo nakašlje, recimo, James Brown pa da se dobije željeni balans. Dementronomesima se upravo taj sunovrat dogodio na debiju.

Pjesma „Žurkadelik“ koja ga otvara nudi poletni upbeat i ne smeta što je Nikolina Kovačević samo dio veselog zbora koji podiže raspoloženje u stilu kako su to radili i ustalili George Clinton i Sly Stone. Čak ni odluka da druga po redu „Četvrtorak“ bude instrumental nije loša jer nakon nje „Mali crni brat“ otvori novu dimenziju. Potpisnik ovih redaka priznaje da se dobrano ‘smrznuo’ kad je svojevremeno čuo kako Nikolina Kovačević pjeva pjesmu „Listen To“ grupe F5, ali se jednako smrznuo i na njene dionice u duetu s Kovačiček. I onda za epilog, pošto se uho zagrije za taj vokal ‘Amy Winehouse iz našeg sokaka’ u ostatku materijala prožetim srčanom svirkom nažalost više nema prostora za tu svirku pred pitanjem: „Kuda je otišla Nikolina?“ Izvrti se i „Farma“, i „Adisu Močibobi“, i „Skipdubai“, i „Informativni program“ i „Paralitl“, a i dalje ostaje niz dilema zašto ovaj bend više nema pjevačicu, zašto je usred sessiona otišla, što se dogodilo i zašto i dalje muzičari sviraju kao da nitko to neće primijetiti?

Iako je izvođački sve na svom mjestu, potpuno je izostala vizija što s tim izvođenjem učiniti i kako ga oblikovati u smislenu cjelinu koja se zove album. Bez toga sve se svodi na frazu: ovi dečki dobro sviraju. Ili možda, ne sviraju dobro. Ali to nikad nije bila srž. To nije bilo dovoljno ni u vrijeme kad su se probijali velikani nabrojani kao uzori na početku recenzije.

Ocjena: 6/10

(Samizdat, 2016.)

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Autor

avatar
Close
Pratite nas i lajkate