David Bowie ‘Who Can I Be Now? (1974-1976)’ – Slatka laž, ili skrivena lica bijelog vojvode

‘Five Years’ bila nam je godinama najdraža Bowiejeva kolekcija. I za vrijeme života jedna od najprodavanijih kompilacija kojoj se jamčio nastavak drugih pet godina (točnije tri, 1974-1976.) – od Ziggyja do Vojvode.

David Bowie 'Who Can I Be Now?'
David Bowie ‘Who Can I Be Now?’

Granice su zamućene, a puno je toga za probaviti: gdje početi i gdje završiti? Ova kompilacija kreće od mikseva „Diamond Dogsa“ („Aladdin Sanea“), pokriva cijelu plejadu snimaka uživo, remikseve i ni manje ni više negoli demo (da, demo) onoga što će postati „Young Americans“ a ovih se mjeseci eksploatiralo kao Bowiejev neobjavljeni album „The Gouster“. Lagali su vas, ali što sad ako volite Bowieja? I takve su laži vrlo, vrlo slatke i rado ih slušamo. „The Gouster“ je skica spomenutog blues albuma, a zapravo donosi druge verzije, mikseve i ranije objavljene bonus/B-stvari. Kolosalna zbirka koja će zauzeti sobu impresivna je sadržajno, ali kao cjelina isključivo je namijenjena onima koji su srasli s Bowiejem i poznaju svaku finesu.

Dok je „Five Years“, nazvan prema prvoj pjesmi sa „Ziggyja“ donosio stilski, poetički i ideološki cjelovit pregled, „Who Can I Be Now“, premda planiran kao nastavak i nepravedno ga je nazvati posthumnom eksploatacijom, ne može kotirati jednako visoko. Nakon „Aladdin Sanea“ Bowie postaje američka zvijezda, a slavu preko bare legitimira radiofoničnim singlicama i manje albumima. Štoviše, albumi nakon pogubljenja riđokosog Marsovca u ovom (zapravo trogodišnjem) razdoblju nemaju ništa zajedničko osim samog autora: „Diamond Dogs“ u žanrovskom je srazu s ostala dva. Prvi od njih je „Young Americans“ – kalkulirani eksperiment za kupovinu naklonosti američke publike, ali i predvodnika funk scene odvažnošću, dok je „Station To Station“ odmak u progresijsko-filozofijski eksperiment.

Sva tri albuma ovog razdoblja i nove kompilacije kruna su divlje kreativnih bowiejevskih sedamdesetih, ali kao objedinjena cjelina ne funkcioniraju koherentno i jedino im je vezivno tkivo ideja kronološkog kategoriziranja. Tu se, jasno, očekuje i nešto osvježenja, gdje se aktualizira ‘pospremljena’ skica za „Young Americans“; ispipavanje terena u obliku „The Goustera“ čiji će sadržaj promijeniti prošlost iz sadašnjosti. Nama dovoljan razlog da na rate uzmemo ovaj boks set i naručimo set novih igli s eBayja. Opaska: sve odavde samo je za tvrdokoraše!

David Bowie 'The Gouster'
David Bowie ‘The Gouster’

Nakon što je u orbitu lansirao Spiders from Mars, zaveo nove muzičare da bi snimio sumanuto-uvrnuti, pomalo shizofreni „Diamond Dogs“, Bowie the riđokosi još uvijek je partijao po Americi s Dijamantnim psima, plijenio pažnju na pozornici nešto obuzdanijom postapokaliptičnom glam personom. Byronovska iskra u Bowieju tinjala je brzo i titravo: dojadio mu je kićeni glam, a sve ga je više intrigirao taj američki, prostit ćete na nekorektnosti no kulturološke je naravi, crnački zvuk, crnački moment i izričaj. Sredina je sedamdesetih, funkčina odjekuje Sjedinjenim Američkim Državama. Dok je glam-rock bio pretjeran, glasan, političan i provokativan, funk je zvao na ples, prodirao je u prsni koš i bio prljavo erotičan; pornografski zvuk. Žarka i široka odijela sugerirala su nove oblike veze glazbe i mode, pa je neobične kostime zamijenio odijelima, a divlju i razbarušenu kosu začešljao i počeo imitirati sve te zavodljive ‘crne’ glazbenike, inovatore i pionire rnb-ja, funka i bluesa. Već za vrijeme „Diamond Dogsa“ pomirio se s Tonyjem Viscontijem i brže-bolje ga uposlio na sljedećem projektu: albumu kojeg je planirao nazvati „The Gouster“. Pretenciozno, bez priče. Za termin je Visconti rekao da mu je nepoznat, ali Bowie ga je koristio za odjevni kodeks urbanih čikaških afro-amerikanca, čemu je najbolja ilustracija Bowiejev novi odjevni stil i odgovarajući novi zvuk. Novi je zvuk Bowieju bio toliko intrigantan da se u njega potpuno upustio i sam se uhvatio saksofona, ali i gitare umjesto Micka Ronsona. Nove vode ipak su nepoznate i jasna je skepsa i strah od neuspjeha u novom, ekstatičnom; euforičnom projektu pa Bowie emulira. Imitira.

David Bowie 'Who Can I Be Now? (1974-1976)'
David Bowie ‘Who Can I Be Now? (1974-1976)’

„John, I’m Only Dancing (Again)“ odmah upućuje na Ziggyja (izvorno objavljena na „The Rise and Fall of Ziggy Stardust And The Spiders From Mars“), a kasnije snimljena u drugoj varijanti 1974. i objavljena tek 1979., sasvim je drukčija verzija. Organički soul, ispipavanje terena, priučavanje instrumentima, što ipak ne liši pjesmu od plesa. Saks hipnotizira dok bas zavodi: prljavi par kojeg će se dobrano uhvatiti na „Young Americans.“ Ništa ovdje nije posve novo, ništa nije zapanjujuće, čak ni naslovna „Who Can I Be Now“; pjesme su to u novom ruhu, ali već ranije objavljivane uglavnom kao B-strane ili bonus trake reizdanja. Dok na „Young Americansu“ u gudalački podebljanim verzijama ostale pronalaze svoje mjesto, “It’s Gonna Be Me” i “Who Can I Be Now?” neuspijevaju se progurati na taj album kojeg je kritika odbacila.

Međutim, saksofon već ovdje pokazuje da će postati Bowiejev zaštitni znak, a najbolje se aktualizira u jazz verziji “Better”.

„The Gouster“ je djelo Davida Velikoga Bowieja i s razlogom nije objavljen, s razlogom je ono što je trebalo doprijeti do uha fanovskih doprlo do njih za njegova života, s razlogom ga Bowie nije objavio. Ziheraški projekt iz faze čahure, pred-transformacije iz kokainskog kralja u Mršavog Bijelog Vojvodu ne opravdava nikakve lovorike. Međutim, mitomani, totemaši i slični poklonici kulta, likova i pripadajućih mu dijela neće biti razočarani jer u ovom trenutku svaka je mrvica prostra trpeza.

Ocjena: 6/10

(Rhino/Parlophone/Dancing Bear, 2016.)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X