Darko Rundek ‘ApoCalypso’ – povratak najboljeg domaćeg albuma devedesetih

...i šire.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Darko Rundek "ApoCalypso"

Darko Rundek “ApoCalypso”

Nakon što je na samom kraju prošle godine objavljeno slavljeničko izdanje legendarnog albuma Majki, “Vrijeme da se krene”, Dancing Bear je upravo sličnim tretmanom podario i “Apokalipso” Darka Rundeka. Ovoga puta pisan kao “ApoCalypso”, kako bi se (možda nepotrebno) naglasilo kako je riječ o kovanici koja u sebi sadrži ime afrokaripskoga ritma, te kao i naslovna pjesma, u sebi nosi atmosferu kraja svijeta koji se dočekuje plesom. Pretenciozniji mislitelj mogao bi tu tražiti i spoj biblijskog Otkrivenja i grčke mitologije u kojoj nimfa Kalipsa zavodi Odiseja svojom pjesmom i zlatnim tkanjem i doći do zaključka kako životni užici dovode do osobnih apokalipsa koja iza sebe ostavljaju slomljene protagoniste kakvima vrvi ovaj album, od kavanskih anarhista, do usamljenih, ostarjelih ljudi koji s vrčem na stolu maštaju o boljoj prošlosti.

“Apocalypso” na vinilu dvadest godina kasnije donosi remasterirano izdanje na tri strane, te nedvoršeni album Haustora “Dovitljivi mali čudaci” koji, osim dosad izgubljene pjesme “Disanje” sadrži i četiri pjesme koje će Rundek oživjeti u novim verzijama u kasnijim fazama karijere. “Señor” i “More, more” će se već pojaviti na “Apokalipsu”, dok će “Hiawatha” pričekati sljedeći album “U širokom svijetu” (uvršten u trostruko CD izdanje “ApoCalypso”), a “Ista slika” tek ploču “Ruke” iz 2002. godinu, čije bi nas eventualno vinilno reizdanje za pet godina razveselilo jednako kao i ovo “Apokalipsa”.

Sam naslovni hit “Apokalipso” posatao je nenadmašenim hitom koji su, kako piše pokojni Ante Perković u izrazito nadahnutom popratnom tekstu ovoga reizdanja, “devedesetih jednako obožavala sva stilska plemena”. I danas će uvodni ritam uzbrkati krv i probuditi u slušatelju da zaplješče i zapleše u ekstazi dok sviraju “crni i znojni anđeli” i prije nego Rundekov orkestar grune u naš najpoznatiji instrumentalni refren svih vremena. Iz svakog takta ove pjesme izbija dekadencija kakve pijane i mračne balkanske krčme s kraja vremena, zalivene valovima rakije, a u kojoj se našla cijela ciganska čerga, a u ustima ostavlja okus pune pepeljare kakva je prikazana na naljepnici ploče. Na takvo remek-djelo od pjesme čekat ćemo još, vjerojatno generacijama.

Nakon takvog bombastičnog uvoda duhove smiruje jedna balada o čežnji i prolaznosti nazvana “Tranzit”, a nošena divnom melodijom violine koja završava zvucima jednog Zagreba iz prošlosti, gdje čujemo prodavače krumpira, zvuk pile i lavež psa. “Uajdalalaj” će nas svojim ritmom i melodijom lako ponovno ubaciti u napitničku euforiju, gdje iz svake pore ciru pivo i vino, a naslovni refren kao da pjevaju pijani mornari na brodu koji tone. “More, more” pak doziva slike radnika na Jadranu, opjevane na pjesmi “Radnička klasa odlazi u raj” s Haustorova albuma “Treći svijet”. Na prilogu “Dovitljivi mali čudaci” možemo čuti i raniju verziju ove pjesme koja u opisu pretrpavanja automobila nepotrebnim stvarima prije odlaska na put sadrži i duhovite stihove koji su na verziji s “Apokalipsa” izmijenjeni: “Gdi je samo žena našla tolko stvari, fale samo još ormari”, a “nepoznat netko tko nam prijeti” iz refrena u izvornoj je verziji nazvan pravim imenom; naime, to je – buržuj!

B stranu otvara song iz predstave “Ne!” iz 1990. godine, “Štrajk željezničara”, nakon čega slijedi plesna “Šuvar i varivo” koja je i mnogo više od izvrsnog štosa izvaljenog u refrenu “danas imamo juhu i uapšuvarivarivo” u kojoj se do-wop fraza spojila s jelovnikom, a u toj kombinaciji se našao, ni kriv ni dužan, i Stipe Šuvar, mastermind jedne davne reforme školstva. “Crni dusi” su još jedan izlet u ciganski melos i okultizam i spiritizam, gdje se Darku na vokalima pridružuje Jasna Bilušić. Na kraju ove strane je i “Señor”, pjesma koja u sebi sadži svu esenciju ovog albuma prožetog čežnjom. Klavir i saksofon Damira Price Kafke opisuju grad u prvim maglenim danima zime, kad cure prate vlakove, a ostarjeli muškarci piju vino i rakiju. Slično se može reći i za “Grane smo na vjetru”, ključnu pjesmu treće strane, čija mjera odbrojena na basu i vječna melodija koja može uz bok stati najslavnijim hitovima Haustora zajedno tvore još jedan trenutak za antologiju Rundekovih remek-djela.

Box set na tri diska osim “ApoCalypsa” i “Čudaka” donosi i drugi Rundekov album, “U širokom svijetu”, koji nas u skladu sa svojim naslovom vodi na put oko svijeta u petnaest pjesama. Kao britvom odrezan napola, prva polovica je urbana i kozmopolitska i putuje kroz Kostariku, Sjevernu Ameriku, Afriku, Francusku i Zagreb, dok je drugi dio etno polovica koja kao da čini jedan sasvim drugi album, a na njoj će se naći i obrade omiljenog međimurskog napjeva “Ljubav se ne trži” i prepjev neizbježne lijeve budnice “Ay Carmela!” Između ove dvije polovice smjestio se najveći hit albuma, pjesma “Otok” koja u sebi nosi prepjeve dviju pjesama Harryja Belafontea; strofe su iz “Island in the Sun”, a refren iz “Jamaica Farewell”.

Rundek je na “Apokalipsu” našao svoj novi glas nakon nestanka Haustora, a taj glas bio je toliko fantastičan da je na njemu nastala jedna silno bogata solo karijera, možda i jednako vrijedna kao i ona njegovog slavnog benda. Objavljivanje ovog neizmjerno vrijednog reizdanja Rundek će proslaviti okupljanjem svog orkestra koji će na koncertima izvoditi pjesme s ovog albuma na koncertima. Prvu priliku svjedočenja ovome imat ćemo već za desetak dana na zagrebačkom INmusic festivalu. Nema sumnje da će i ovaj vid ponovnog rođenja “ApoCalypsa” biti na jednakoj razini kao i divna ploča koju od danas možemo držati u rukama.

Ocjena: 10/10

(Dancing Bear, 2017.)

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate