Damo Suzuki u Močvari – telepatske improvizacije krautrock samuraja

Aktualna Močvarna sezona eksperimentalne i improvizirane glazbe u četvrtak je kulminirala nastupom jednog od njezinih najznačajnijih aktera, krautrock legende po imenu Damo Suzuki.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Damo Suzuki u Močvari (Foto: Mladen Pobi)

Damo Suzuki u Močvari (Foto: Mladen Pobi)

Kako je i najavio u nedavnom intervjuu, pjevač nekadašnjih Can predvodio je samo za ovu priliku okupljeni bend čije je članove upoznao tek pri dolasku u klub na Savskom nasipu i uz čiju je pomoć svaku „instant kompoziciju“ gradio od nule, puštajući je da se razvija potpuno slobodno, bez ikakvih ograda i struktura. Takav pristup s lakoćom se može pretvoriti u bezidejno „prangijanje“ i bezuspješnu potragu za sviračkom kemijom, onim tajnim sastojkom koji svaki pravi bend mora imati, ali ga je nemoguće naučiti ili umjetno stvoriti. U Močvari, međutim, nije bilo mjesta strahovanjima jer je već tijekom prve izvedbe bilo jasno da je pred nama fantastična koncertna večer.

Damo Suzuki u Močvari (Foto: Mladen Pobi)

Damo Suzuki u Močvari (Foto: Mladen Pobi)

Organizator je Suzukiju teško mogao odabrati boljih 10 (ako sam dobro izbrojio) „sound carriera“ pošto je riječ o glazbenicima koji su nebrojenim suradnjama i zajedničkim projektima razvili gotovo telepatsku povezanost. Nadalje, bilo je i više nego očito da su upravo Can jedan od sastava koji su izvršili presudan utjecaj na članove Šumskih i Šumova protiv valova, kako izravno tako i putem svih onih koje su inspirirali posljednjih desetljeća. Treba napomenuti i da su se u četvrtak prilično prilagodili „zvijezdi večeri“ pa ste u njihovim improvizacijama svako malo mogli prepoznati nepravilne ritmove, fluidne bas dionice i svemirske ulete sintesajzera Damovog slavnog bivšeg benda. Čitavu priču s malo avangardnog jazz/funka Trobeca, Cul-De-Saca, pa čak i Haustora u eksperimentalnijim trenucima proširila je i zaokružila puhačka sekcija s neizostavnima Damirom P. Kafkom i Igorom Pavlicom.

Damo Suzuki u Močvari (Foto: Mladen Pobi)

Damo Suzuki u Močvari (Foto: Mladen Pobi)

Sam Damo Suzuki, pak, predstavio se u znatno blažem i prohodnijem izdanju, pogotovo ako ste ga, poput potpisnika ovih redaka, prije desetak godina gledali u Teatru &TD. Tada je stihove, nerijetko izvođene na nepostojećem jeziku, ne samo pjevao već i šaptao, vrištao i „obogaćivao“ nekim čudnim zvukovima za koje niste mogli vjerovati da dolaze iz nečijeg grla. Svoje hipnotičke, repetativne mantre u četvrtak je izvodio na engleskom, jasno i uvjerljivo poput najboljih rock vokala, dokazujući da ga glas još uvijek besprijekorno služi, posebno u laganijim, „prijelaznim“ dionicama u kojima je u prvi plan izbijalo skoro pa Beefhartovsko režanje.

Močvara je bila fino popunjena i po pitanju temperature bliža sauni nego klubu, a regularnih sat vremena svirke završilo je neumornim i neuobičajeno dugim pozivanjem na bis. Premda se činilo kako se na stage više nema namjeru vraćati, Damo Suzuki ipak nam se još jednom ukazao i svoj „arsenal“ od tri gitare, dva seta klavijatura, ritam-sekcije i puhača ponovno poveo na putovanje psihodelijom, post rockom, avangardnim funkom, world musicom i jazz improvizacijama rušeći i iznova gradeći sve postojeće strukture i pravila kompozicije.

U konačnici, teško je zamisliti da će na aktualnoj ili nekoj od sljedećih turneja pronaći „sound carriere“ s kojima će se bolje razumijeti i čiji će mu senzibilitet više odgovarati, zbog čega se zaista nadam da ćemo u skorijoj budućnosti doživjeti reprizu ovog zaista fenomenalnog koncerta.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate