Damjans ‘Gerbaz giipuja’ i promocija u kinu Mosor/Aplauzu

Milozvučje i ugodu valja potražiti na drugoj adresi. Uzbuđenjem, napetošću i neizvjesnošću etno-folk-jazz-blues četvorka Damjans nije deficitarna.

Damjans 'Gerbaz giipuja'
Damjans ‘Gerbaz giipuja’

Drugi album pod vodstvom riječkog kontrabasista Damjana Grpca, „Gerbaz giipuja“ korak je dalje u odnosu na prvenac „Giipuja“ (Aquarius Records, 2013) koji bješe oslonjen na obrade istarskokvarnerskih narodnih napjeva. Na novom nosaču zvuka prevladavaju autorske instrumentalne skladbe izrasle iz autohtone tradicionalne glazbe Istre i Kvarnera temeljene na izvornoj istarskoj ljestvici koja sadrži samo šest glavnih tonova, toliko specifičnoj da se ni današnjim teoretskim pravilima u glazbi ne može točno protumačiti. Uvrštena na UNESCOV popis svjetske glazbene baštine, ona nema ni harmoniju, ni akordsku pratnju, ni određenu ritamsku mjeru, ni specificirani tempo.

Neslična ičemu, svirana „po nahođenju“, na prvi će posluh mnogom slušatelju zaparati uho i zapiliti živce, a brojni su oni kojima dugo ili nikad neće leći kako valja. I sam zvuk sopele (roženice, sopile, supiele, tororo) i miha (meh, mieh, mihur, folele, pive, ludro), tipičnih izvedbenih glazbala, čini se izvantonalitetno falšnim i nezgodno prodornim. Riječ je o zahtjevnom slušivu, kako u izvorniku, tako i u akustičnoj džezističkoj interpretaciji Damjansa koje uz Grpca i ovom zgodom čini udaraljkaš Tonči Grabušić, dok su saksofonist Andreas Marinello i violinist, sopilist/sopac i okarinist Marko First zamijenili Klausa Gesinga i Daria Marušića, drugu polovicu kvarteta za „Giipuje“.

Tajanstvena riječ giipuja, otkrijmo zagonetku, akronim je za „glazba Istre i Primorja u jazz aranžmanima“.

Dok znatan dio etnu okrenutih izvođača drugih pretežnih stilova nastoji nadahnuće tradicijom, uz više ili manje ustupaka, prilagoditi onome što se smatra ukusom šire publike, Damjansi su u tom pogledu, moglo bi se reći, poprilično nemilosrdni i radikalni. Premda su, kako veli Grbac, kompromisi nužni u susretu jazza s ovom narodnom glazbom, oni zacijelo ne idu prema radiofoničnosti i milini.

Snimljen uživo u studiju G. I. S. u Kastvu, u vrsno zaokruženoj, toploj Grpčevoj produkciji koja daje prostora svakom glazbalu zasebno, a istovremeno oblikuje jedinstvenu zajedničku cjelinu, „Gerbaz Giipuja“ od prve je do zadnje od pedesetak minuta trajanja intenzivno iskustvo slobodnog necerebralnog eksperimentiranja koje unatoč tišim, blažim, opuštenijim ili melodičnijim odsječcima, ne smanjuje napon i ne dopušta pažnji slušatelja da odluta. Moćno, silovito i nezaustavljivo poput lavine, burno i čvrstoga stiska, uvijek na rubu, no uvijek prirodno i duboko osjećajno.

Damjans u Kinu Mosor
Damjans u Kinu Mosor

Iz gledišta konzumenata rocka, kojima je ovaj portal načelno usmjeren, „Gerbaz Giipuja“ trebao bi zaintrigirati poklonike Captaina Beefhearta, Franka Zappe ili opaljenijeg odsječka stvaralaštva Toma Waitsa, momaka kojima bi se, vjerujemo, rad Damjansa itekako svidio. Premda nenaoštreni elektrikom i po mnogčemu drugačiji, na svoj način prizivaju i vrelo, napadačko pulsiranje Stoogesa.

Zašto gore spomenusmo blues? U slučaju ove četvorke nipošto u smislu forme, no svakako u smislu jauka, poziva, pregnantnog tona svagdanske muke što je na uvrnuto duhovit način izrazi istarskokvarnerski težak.

Druga zagrebačka promocija „Gerbaza giipuje“ održana je u bivšem kinu Mosor, u sklopu programa Monday Nights ilitiga Ponedjeljkom uvečer staro-novog Zagrebjazzorkestra i Sigija Feigla, donedavno HGM Jazzorkestra Zagreb, a koji se održava svakog ponedjeljka u 20.30 h, sa (zanimljivim) programom definiranim do konca lipnja.

U ugodnom prostoru sada ovdje smještenog Teatra Aplauz Damjansi su u u osamdesetak minuta odsvirali deset skladbi s oba albuma. Nastup je resio odličan, čist zvuk – povremeno nagrđen preglasnim šumom sustava grijanja – a koncertna se izvedba, usprkos ponekom žešćem ispadu, činila nešto mekšom, intimnijom, manje silovitom od studijske, što nije mana, nego naprosto drukčija boja, karakteristika.

Ocjena: Damjans “Gerbaz giipuja”: 9/10

(Menart, 2014.)

(koncert: kino Mosor/Aplauz, Zagreb, 23. ožujka 2015.)

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh