Jebeš rat! Te dvije riječi, kojima se Damir Avdić u četvrtak oprostio od ugodno popunjenog Vintage Industrial Bara, predstavljale su i lajtmotiv čitavog koncerta pa smo ih tako, poput nekakve očajničke mantre, skupa s Grahom izvikivali i na refrenu istoimene pjesme novog albuma, kao i tijekom završnice ‘Detroita’.
Uzmemo li u obzir da Avdićevi stihovi rijetko, gotovo nikada ne promašuju metu, stvarno se čini da nam ponovno prijete ista sranja i da krvi žedna beštija još uvijek nije nahranjena.
„Najopasniji muzičar“ i „najgnjevniji pjesnik Balkana“, kako ga prilično točno vole opisivati, u Vintage je stigao predstaviti „Ameriku“, svoje, barem ako pitate nižepotpisanog, vjerojatno i najbolje ostvarenje. Novih devet pjesama, od kojih je ovom prilikom odsvirao sedam, uz uobičajene tekstualne bravure sadrže i pravi arsenal poput žileta oštrih riffova, virtuozno odsviranih i razrađenih do te mjere da će vas povremeno natjerati da zaboravite kako bi ih mogli pratiti bas i bubanj. Drugim riječima, Avdićeva svirka zvuči kao da je u svoju gitaru „ugurao“ čitav bend, što ga čini jednom od glazbeno najunikatnijih pojava u rock povijesti, i to na prostorima mnogo širim od ovih na kojima smo prisiljeni živjeti.
Krenulo je s naslovnom stvari aktualnog albuma, a nakon „Amerike koja se boji da ostane sama sa svojim patriotima“, svoju porciju do kraja večeri dobili su i lijevi i desni i oni u sredini, nacionalistički smradovi i ubijeđeni antifašisti, Facebook revolucionari i buntovnici skriveni iza tastatura, kao i sam autor, prema vlastitim riječima, „loša pička u porniću demokratije“ i „žongler teorija zavjere“. Pozornicu su „krasila“ samo tri mikrofona u koje je, povremeno i pored njih, Damir naizmjenično puštao svoje urlike, pritom izvodeći izbezumljene grimase, pred našim se očima pretvarajući u nekakvog pomahnitalog uličnog propovjednika ili glasnika pakla poslanog na ovaj svijet kako bi nas upozorio i uvjerio da smo uništili sve i da povratka nema.
Slušajući „Nuspojave“ ili „Anarhokapitalizam“ razmišljao sam kako bi ga trebalo angažirati kao stručnog suradnika TV-dnevnika ili kakve političke emisije gdje bi poslije svakog priloga kao komentar išla neka njegova pjesma, detektirajući pravo stanje stvari i trgajući maske s lica državnika i dežurnih dušebrižnika, „pravednika koji stoje pred porodilištima i mašu transparentima za prava spermatozoida“ te „pravne države koju pravna nauka vodi na uzici k’o kućnog ljubimca“.
„Gospode“, uronjena u more feedbacka i distorzije, više je nalikovala egzorcizmu nego molitvi te je u četvrtak ostavila možda i najdublji trag, barem ako zanemarimo izvedbe sad već legendarnih „Human Reich“, „Sine“, „U očima moje djece“ i na bisu odsviranog „Bratstva i jedinstva“, završne runde obračuna sa svima koji nekritički zazivaju prošla vremena, uvjereni kako je tada sve bilo, ako ne baš savršeno, onda u svakom pogledu bolje nego danas. Na Avdićevom nišanu našli su se i multikultura („najefikasniji način da se vidi ko je na kojoj strani“) i dežurne narikače za žrtve terorističkih napada („ne mogu oni pobit’ kol’ko mi možemo cvijeća bacit“), no na kraju nam je ipak ponudio izlaz, protuotrov za nebrojene svakodnevne horore i ono najvažnije što trebamo prenijeti svojoj djeci – ljubav.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
