Koncertni report

Svemir u KSET-u na ponovljenom koncertu (Foto: Ivan Laić)
Svemir u KSET-u odsvirao do kraja

Filmska recenzija

The Eyes of My Mother
'The Eyes of My Mother' - istinski poremećen arthouse horror

Damien Jurado u Močvari: Umiranje od ljepote

Gotovo točno dvije godine od posljednjeg koncerta, Damien Jurado se vratio na mjesto na kojemu je začarao publiku u Močvari.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Damien Jurado (Foto: Tomislav Sporiš)

Damien Jurado (Foto: Tomislav Sporiš)

Ovoga puta počastio nas je ponešto drugačijim koncertom u dva dijela; prvi dio bio je namijenjen ponešto zahtjevnijim aranžmanima koje je interpretirao uz još jednog akustičnog gitaristu i klavijaturisticu koja ga je pratila i back vokalom, dok je u drugom dijelu kantautorski suvereno bacao čini usamljenim isprepletanjem gitare i svog jednistvenog glasa.

Prije dvije godine Jurado je, uz prethodnu podršku domaćeg pjesnika Denisa Katanca, jednosatnim intimnim koncertom u dvorani pomogao Močvari u proslavi svog 15. rođendana. Koncert je bio sjedećeg tipa, a oni koji nisu uspjeli uloviti stolac sjedili su i ležali na podu kluba kao u svojoj dnevnoj sobi, zatvorenih očiju i otvorenih usta prepuštajući se čaroliji jedinstvene Juradove muzike koja evocira prostor, ona ogromna američka pusta prostranstva u kojima se odlazi na duhovna putovanja. Upravo je stoga sinoćnji koncert ovoga puta održan na terasi, na otvorenom kamo i pripada, u predivnoj ljetnoj noći, u mraku i tišini gladne publike (ako izuzmemo onaj dio u pozadini koji na svakom koncertu žamori).

Galerija

Damien Jurado (Foto: Tomislav Sporiš)
Damien Jurado (Foto: Tomislav Sporiš)
Damien Jurado (Foto: Tomislav Sporiš)
Damien Jurado (Foto: Tomislav Sporiš)
Damien Jurado (Foto: Tomislav Sporiš)
Damien Jurado (Foto: Tomislav Sporiš)
Damien Jurado (Foto: Tomislav Sporiš)
Damien Jurado (Foto: Tomislav Sporiš)
Damien Jurado (Foto: Tomislav Sporiš)
Damien Jurado (Foto: Tomislav Sporiš)
Damien Jurado (Foto: Tomislav Sporiš)
Damien Jurado (Foto: Tomislav Sporiš)
Damien Jurado (Foto: Tomislav Sporiš)
Damien Jurado (Foto: Tomislav Sporiš)
Damien Jurado (Foto: Tomislav Sporiš)
Damien Jurado (Foto: Tomislav Sporiš)

Kantautor iz Seattlea ovogodišnjom je turnejom promovirao svoj novi hvaljeni album “Visions of Us on the Land”, kojim je zaokružio pomalo psihodeličnu trilogiju započetu albumom “Maraqopa”. Trilogija predstavlja putovanje Juradovog neimenovanog alterega koji se zatekao u misterioznom gradu Maraqopa u kojem se osjeća usamljeno i gdje mu se događaju razne stvari koje ga, osim na fizičko, vode i na spiritualno putovanje. Sinoćnji su koncert otvorili pjesmom “Silver Timothy”, jednom od najprepoznatljivijih Juradovih stvari s drugog albuma  trilogije “Brothers and Sisters of the Eternal Son”, u kojemu Juradov alterego pronalazi komunu u kojemu su nastanjeni likovi poput Silver Timothyja. Na novom, posljednjem albumu trilogije naš fikcionalni lik napušta komunu sa ženom zvanom Silver Katherine i odlaze na putovanje izmaštanom verzijom Amerike.

Sve se to jučer moglo čuti u Močvari, a zatvorene oči pomogle su i evociranju slika ove filmske folk priče smještene negdje na američki jug, gdje vjetar kotrlja grmove i puni uši pijeskom, pa jedino što čujete je zvuk vjetra koji para zaglušujuću tišinu nenastanjene prirode i donosi u naletima taj predivni jecavi glas usamljenog pjesnika na metafizičkom putovanju, popraćen nježnim ženskim vokalom, poput jeke.

Nakon sat vremena koncerta u triu, Jurado je na sceni ostao sam i poklonio nam, šarajući po opusu, još jedan sat svoje jedinstvene podsvijesti pretočene u najnježniju americanu dočaranu onim njegovim jedinstvenim, ljekovitim glasom. Bila je naprosto milina gledati kako iz jednog tako krupnog čovjeka, koji izgleda poput velikog djeteta koje je prerano postalo drvosječa, izlazi takav senzualni, nježni poj. Na dva sata Močvara je postala mjehurić čiste ljepote zaštićen od svih nebuloznih svjetskih zala, začaran slikama neobične podsvijesti ovog senzibilnog i mudrog pjesnika. Imali smo jučer priliku, baš kao što kažu stihovi pjesme “Kola”, koju smo čuli negdje pri kraju koncerta, vidjeti “snapshots of his life”.

Skromni i ozbiljni Damien Jurado sinoć je ponovo bio suzdržan i nije komunicirao s publikom, tek bi se pristojno zahvalio nakon ovacija koje bi dobio poslije svake pjesme, a na kraju je osjetio i potrebu ispričati se zbog svog autističnog raspoloženja uz komentar kako ne zna što mu je danas i kako je inače brbljav na nastupima.

Sinoćnji, njegov dosad najljepši zagrebački koncert, zvučao je bajkovito, poput jedne dvosatne meandrirajuće priče ispresijecane digresijama, a završetak koncerta djelovao je kao nasilni povratak u agresivnu stvarnost. Prava je šteta što čovjek ne može zauvijek živjeti u tom svijetu Juradove podsvijesti na putu samospoznaje i ljubavi, okupan njegovom nestvarno prelijepom muzikom.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate