Cyphre Louis ‘Confessions of a Miserable Bastard’ – upravo to…

Ljuti četverac iz Ljutomera pomaknuo je neke ustaljene granice rockabillyja. Koliko? Dvije pive sigurno nisu dovoljne za točnu procjenu...

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Cyphre Louis 'Confessions of a Miserable Bastard'

Ako se sjećate tko je Louis Cyphre onda ste sigurno filmofil koji je prešao četrdesetu. Sjećate se sigurno i tadašnjeg odlaska u kino na krimi noir „Angel’s Heart“ koji se na kraju pretvorio u u najopakiji horor koji ste do tada gledali. Film u kojem je Rober De Niro jedno od najboljih utjelovljenja samog vraga koji se brutalno poigrao sa sudbinom detektiva čiji slučaj se pretvara u traženje samoga sebe i kojeg je jedanko tako lucidno odglumio Mickey Rourke.

Kad se dogodi situacija da kodno ime vraga uzme jedan bend i pri tome se poigra s premetanjem tj. prvo navede prezime a potom ime, onda tu nisu čista posla.

Cyphre Louis je četvrorka koja dolazi iz Ljutomera u Sloveniji – no to je što se tiče ovog svijeta, kao što je i filmski Louis Cyphre volio obitavati u New Orleansu. Što se tiče zvuka, Cyphre Louis dolazi iz predvorja pakla u kojem je mješovito društvance koje u koloni čeka svoju ulaznicu odlučilo osnovati bend. Neki su iz rockabilly priče, neki su cijeli život potrošili uz alkohol i Toma Waitsa, dok je pjevač grgljavi death metalac.

Da vrag govori iz njihove glazbe jasno je već na uvodnoj „Mama’s Burning Shame“. Ustvari to i jest trenutak kad ćete nakon par sekundi izbaciti CD van iz playera (i iz kuće) ili znatiželjno pustiti da se glazbena priča razvija, pa kud god ona odvela. Duboki promukli glas Andreja Horvata čini oštru distinkciju od svega što se do sada moglo čuti u psychobillyju, kao i sve većoj navali popularnih folk punk bendova. Ako Gogol Bordello hipotetski zvuče kao banda pijanih ruskih mornara iz Murmanska koju predvodi vrckavi kuhar, Cyphre Louis su onda opcija u kojoj se plastično može osjetiti kako bi to izgledalo  da je na čelo istog društva stao lik iz brodske strojarnice kojemu je svejedno pio votku ili naftu. Ili je to sve posljedica obilnog konzumiranja slatkog cvičeka sa slovenskih brega,  što se može zaključiti i po nazivima pjesama „Vineyard Is My Graveyard“ i „The Wine Intervention“, po kojima je jasno da je Cyphre Louis idealan after party svih vinskih svetkovina, kad orgijastički zombitis uđe u svakog tko se tamo zatekao i konzumirao dionizijske tekućine.

U neku ruku je i nezahvalno pisati recenziju o ovome bendu u trezvenom stanju. To su dvije različite vizije, dva različita stanja… Zvuk Cyphre Louisa je opor bez obzira na brzi rockabilly ritam koji prati Horvatov glas, no s druge strane nije riječ o glazbi bez pozadine  kojoj je svrha puko pumpanje adrenalina u svjetine pred pozornicama. Daleko je to još uvijek od Waitsove noir poezije, ali četverac Andrej Horvat, Miloš Bavec, Petar Makovec i Damir Kotnik je na dobrom putu.

Ocjena: 7/10

(Sazas, 2012.)

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate