Conor Oberst ‘Salutations’ – nešto staro, nešto novo…

Na 'Salutations' Oberst i Felice Brothers ponavljaju pjesme s Oberstova posljednjeg albuma u bendovskim aranžmanima, ali dodaju im i poštenu porciju novog materijala.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Conor Oberst 'Salutations'

Conor Oberst ‘Salutations’

Prošle godine Conor Oberst objavio je “Ruminations”, album sa deset pjesama koje je snimio sam u 48 sati u Nebraski oporavljajući se od ciste na mozgu za klavirom i akustičnom gitarom i s pratnjom usne harmonike. Bile su to ogoljene snimke pjesama koje promišljaju prolaznost života i na njima je Oberst zvučao iskreno i osamljeno bez benda koji ga prati.

Nešto manje od pola godine kasnije, pojavljuje se “Salutations”. To je ujedno i ista i potpuno različita ploča od prethodnice. Ista je jer u sebi sadrži sve pjesme koje su objavljene na “Ruminations” (i čak sedam novih), a različita je jer nema više glavnih odrednica prošlog albuma, lo-fi produkcije i samotne iskrenosti. Ovaj put te iste pjesme aranžirane su i odsvirane s bendom, i to ni manje ni više nego s njujorškim Felice Brothers, te slavnim session bubnjarom Jimom Keltnerom (nedavno smo ga slušali i na novom albumu Neila Younga).

Felice Brothers daju materijalu novu energiju, na trenutke onakvu kakvu su zabilježili na svom najboljem albumu “Yonder Is The Clock” iz 2009. godine, a daju mu i opušteni zanos benda koji svira na stanicama podzemne željeznice. To je potpuno drugačija atmosfera od one zabilježene na “Ruminations”, ali ne može se konkretno reći koji tretman ovim pjesmama bolje odgovara. Vjerojatno će to najviše ovisiti o raspoloženju slušatelja.

Ako su ogoljene verzije pjesama podsjećale na pjesmaricu Boba Dylana, u bendovskoj varijanti je to još i više slučaj. Ima tu i podosta elemenata iz irskog folka, i to ne samo u barskoj baladi “Till St. Dymphna Kicks Us Out”, već su prisutni cijelim putem u violinama, harmonikama i grupnom pjevanju. U najboljim trenucima melodije i izvedba će nas vratiti u slavne dane Bright Eyes i album “Cassadaga”.

Svojom jedinstvenom prirodom “Salutations” nam donesi nešto starog i poznatog, ali i nešto sasvim novog. Neke od novih pjesama (pogotovo “Napalm”, ali i “Anytime Soon”) toliko su žestoke da je jasno da njihove “ruminacijske” verzije nisu ni mogle postojati, a druge pak, poput “Too Late to Fixate” koja otvara album, potpuno su u istim vodama kao i već poznate kolegice. Spomenuta “Too Late…” spada čak i u najbolje s ploče.

Sedamnaest pjesama nije malo i nije neprirodno pomisliti kako možda ipak nije bilo potrebe ponoviti baš svaku pjesmu s “Ruminations” sa bendom. Ili, ako se baš moralo, moglo se snimiti i ploču blizanku, a ovim novima dodati još koju i stvoriti sasvim novi album. Ovako smo sa “Salutations” zapeli negdje na pola puta, s jednom nogom na starom albumu, a s drugom na novom i cijela stvar predugo traje. Ali i dalje je riječ o vrlo dobrom albumu izrazito talentiranog kantautora kojeg ćemo imati priliku ovog ljeta gledati u Primoštenu na SuperUho Festivalu.

Ocjena: 7/10

(Nonesuch, 2017.)

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Autor

avatar
Close
Pratite nas i lajkate