Conor Oberst ‘Ruminations’ – Dylanovski rehab

Hiperaktivnost ozbiljno je bila narušila zdravlje Conoru Oberstu, ali on nije mirovao ni tijekom preporučene liječničke rehabilitacije, barem ne 48 sati, koliko mu je bilo potrebno za snimanje albuma 'Ruminations'.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Conor Oberst 'Ruminations'

Conor Oberst ‘Ruminations’

Oberst je 2015. bio hospitaliziran zbog laringitisa, anksioznosti i iscrpljenosti uslijed turneje s bendom Desaparecidos s kojim je promovirao njihov drugi album „Payola“. Nakon toga je turneja prekinuta, a glazbenik poslan u Omahu na oporavak.

Tijekom odmora napisao je i komponirao pjesme za album „Ruminations“, kojeg je kasnije snimio za svega 48 sati u dylanovskoj maniri odsviravši sam sebi pratnju na klaviru, akustičnoj gitari i usnoj harmonici. Album je snimljen u jednom dahu bez dodatnih nasnimavanja čime je Oberst potpuno ogolio svoju poeziju. Jedino što se čekalo bila je njegova objava koja se dogodila u listopadu prošle godine.

Upravo taj čin gdje svaka pjesma ima ili gitarsku ili klavirsku pratnju (nikad oba instrumenta u isto vrijeme) „Ruminations“ čini vanvremenskim zapisom u kojem stihovi pjesnikova ‘obračuna’ sa samim sobom najviše dolaze do izražaja. Glazbeno pak gledano, to je igra na jako skliskom terenu jer nema kontrastiranja postprodukcijom, već je sve poput pravocrtnog intimnog akustičnog nastupa, a to svakako zahtijeva pažnju slušatelja.

No Conor Oberst je upravo i načinio niz od deset pjesama kojima kao da izravno komunicira uz kavu s nekim tko sjedi preko puta njegovog stola. Evocira uspomene s koncerata, neke stare razgovore iz mladosti koje se tiču šireg, društeveno-političkog konteksta, ili pak opisuje svoju rehabilitacijsku svakidašnjicu i večeri bez sadržaja kad leži u krevetu i broji ovce prije nego li utone u san. Kao da rekapitulira vlastiti život i pokušava naučiti nešto iz vlastitih greški, a one su tako vješto prezentirane da začas kao slušatelj zamijenite uloge i pomislite da su to i vaše greške, vaši strahovi i vaša stremljenja. U takvom ozračju itekako uhu odgovara jednostavna i opskurna glazbena pratnja u pozadini koja nije tu da bi očarala, već samo blago obojila pjesnikov narativ.

Također se ne stječe dojam kako je Oberst namjerno ušao u folk obrazac Dylana iz šezdesetih godina XX stoljeća, iz nekih trendovskih ili obožavateljskih pobuda, jer bi se osjetio taj poriv i intima između njega i slušatelja sigurno bi u nekom trenutku bila narušena, što ovdje nije slučaj. Ne osjeća se na „Ruminations“ ni poriv za kreiranje ambijenta za radijski eter. U neku ruku takav pristup ogoljenja donosi i hladnu istinu o kreativnom dosegu jednog glazbenika izvan produkcijskog make up-a. Oberst u takvom ukazanju nema auru Boba Dylana, ali definitivno nije ni mačiji kašalj, u što se puno puta do sada moglo uvjeriti.

Ocjena: 7/10

(Nonesuch, 2016.)

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate