Glazbena recenzija

NLV
NLV 'NLV' – prvijenac za pamćenje

Koncertni report

Svemir u KSET-u na ponovljenom koncertu (Foto: Ivan Laić)
Svemir u KSET-u odsvirao do kraja

Cojones ‘Resonate’ – domaća rock ploča desetljeća

Novi, treći po redu, studijski album zagrebačkog benda Cojones ne odjekuje rezonantno samo u sferi stoner rocka, kojem po narativu bend pripada, već dakako šire – to je jedan od ponajboljih rock albuma općenito snimljenih na ovim prostorima.

Share on Facebook0Share on Google+1Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Cojones 'Resonate'

Cojones ‘Resonate’

To ‘snimljen’ se odnosi i na odličan producentski posao koji potpisuju dvojac Pavle Miholjević i Jura Ferina. Naime, shvatili su da pred sobom imaju četvoricu odličnih instrumentalista, ujedno i izvrstan vokal, a sve skupa kreativne i hrabre glazbenike u svojim najboljim godinama; ukratko, vanserijski bend za ove prostore koji može „podnijeti“ raskošnu i radiofoničnu produkciju, a da sve skupa i dalje zvuči kao punokrvi rock and roll, bez primisli da je tu riječ o nekom umjetno uzgojenom projektu ili surogatu nečega što se na svjetskoj sceni zbiva izvan naših granica.

Nastajanje albuma pak, nije išlo kao po loju. Naime, prošlo je više od tri godine otkad je objavljen singl „Rocker“ kao najava nečeg novog u redovima benda nakon albuma „Bend To Transcend“, ali je tada nastupilo zatišje jer je pjevač i gitarist Bojan Kocijan otišao na studij u Rijeku. Po njihovim vlastitim riječima taj trogodišnji period bio je ključan za individualno izučavanje najrazličitije glazbe koja je fragmentarno, svjesno ili podsvjesno ušla u pjesme novog albuma. Dakako pozitivno je bilo i što se basist Gordan Tomić odazvao pozivu Nike Potočnjaka i ušao u dimenziju Seven That Spells, dok je Kocijan izučavao harmonije srednjevjekovne vokalne duhovne glazbe (ti utjecaju su najeskponiraniji u pjesmi „Opium“ koja zatvara A stranu vinila). No Kocijan, Tomić i gitarist Nenad Mandić su se morali nositi i s odlaskom originalnog bubnjara Mire Ćosića (odsvirao je jedino pjesmu „Rocker“ na albumu) i novi materijal početi uvježbavati s novopridošlim Stanislavom Muškinjom.

Iako nov, „Resonate“ posjeduje finu patinu kakvu obično imaju antologijski albumi. Nov je i maštovit aranžmanski pristup, ali kroz njega diše i dovoljno rock povijesti zbog čega bi ovaj mladi bend mogli zavoljeti i stariji slušatelji. Već uvodnu „Providence“ odjavljuju harme koje plemenito očešu stil i zvuk jednih Jefferson Airplane, dok naredna „Wait A While“ kao da je aranžmanski iskovana u laboratoriji ranih Black Sabbath što se kroz sljedeću „Origin Of Fire“ pretvara u neke „Badmotorfinger“ prizvuke Soundgardena. Da ne bi bilo zabune ovdje je riječ o čistoj impresiji autora ove recenzije, a ne nekom eventualnom detektiranju prikrivene ‘prepisivačke škole’ Cojonesa, jer Cojones kako im i ime govori (Muda, španj. prev.) su prvenstveno hrabri i svoji u aranžiranju. Svi uticaji njihove glazbene prošlosti amalgamski su zapečaćeni uz njihov zvuk. U neku ruku njihov zvuk je portal u odlične momente glazbene prošlosti, a time i sadašnjosti.

Album je uz sve navedeno možda i prvi u recentnoj hrvatskoj diskografskoj povijest koji je promišljan za vinilno izdanje. Ukupno osam pjesama pravilo raspoređenih iznova svježe otvaraju dva glazbena poglavlja. „Providence“, „Wait A While“ i „Origin Of Fire“ gutaju se u neprekinutom nizu sve do pjesme „Opium“, finalnog poglavlja A strane, u kojoj se otvara nekoliko dimenzija ambijentalnog rocka, a sve na kraju nojzično kulminira poput buke konvoja tenkova. Nakon toga stvarno treba zastati, pustiti da se sve malo slegne prije okretanja B strane na kojoj već prvi taktovi pjesme „Rocker“ snažno usisavaju u novu izvanrednu rundu.

Možda o toj pjesmi treba napisati riječ-dvije. Sjećam se kad su je Cojones prvi put objavili da im je uvijek na koncertima bilo malo neugodno je najaviti, jer naravno sama riječ „rocker“ je postala gori pogrdni pojam od riječi „hipster“. Dakle, uvijek je bila osjetna ta neka nelagoda prije izvođenje te stvari kao da će publika na nju odmahnuti rukom i hladno zaključiti: „prodali su se“. No ako iti jedan domaći bend ima od glave do pete punokrvi rock singl za worldwide eksploataciju, onda je to Cojones i onda je to pjesma „Rocker“. Moćna, pamtljiva, pumpajućeg ritma, ali dovoljno ubremzana da ne gubi žestinu i dorečena u tri i pol minute. Svi mi koji volimo rock, zavoljeli smo ga upravo zbog takvih pjesama.

Na B strani nakon nje slijedi novi niz ambijentalno-stonerske tutnjave koji čine „Build A Home“, „Pilgirmage“ i naslovna, ujedno i završna „Resonate“ koje upravo svojom višeslojnošću ne dozvoljavaju slušateljskim ušima jeftino zasićenje, već se uvlače pod kožu i traže nova slušanja. No važno je reći, da tu Cojones imaju jako puno rezona prema slušateljima jer ne pribjegavaju niti jednog trena za nekim teško razumljivim egotriperskim nelogičnostima, već svaku cjelinu otvaraju novom jednako logičnom i razumljivom cjelinom. To je bend koji komunicira glazbom.

„Resonate“ je upravo stoga produkt jednog pametnog, promišljenog, zanatski iskovanog i nadasve iskrenog rada. Težeg puta od toga za bend nema. Na sreću naših ušiju, za Cojones je to jedini put.

Ocjena: 10/10

(PDV Records / Panta R&E, 2016.)

Share on Facebook0Share on Google+1Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate